Jedna od nekoliko alaturka soba koja je ostala u izvornom stanju nalazi se u kući porodice Bošnjović u Novom Pazaru. Kuća je stara preko 200 godina.
VIDEO EMISIJA ALATURKA SOBA PORODICE BOŠNJOVIĆ
Vlasnik kuće, Sead Bošnjović nam je objasnio da je sve u ovoj sobi izvorno, originalno, od mindera, dušekluka, dolapa, do sahana.
“Plafone i dušekluk je još rahmetli nana ofarbala, zbog lakšeg održavanja. Jastuci su stari, tvrdi, punjeni slamom. Jedino je ovaj mangal noviji i izleda luksuznije od onih nekadašnjih, koji su bili metalni“, kaže Sead.
Sead Bošnjović
Pokazuje nam radio, koji datira još iz perioda prije Drugog svetskog rata, a koji nije u funkciji i trebalo bi ga popraviti, kao i sat star preko 100 godina, kupljen u Solunu.
Sobu krasi furunluk, koji je danas gotovo nemoguće naći u još nekoj kući u gradu, ali i stari hamam, kao i sanduk, u koji su nekada devojke donosile spremu za udaju.
Etnološkinja Muradija Kahrović Jerebičanin objašnjava da su ovakve sobe obično koristile za prijem gostiju, a da je nameštaj u njima bio ručno rađen.
“U donjem delu sobe nalazi se dogram ili dušekluk, koji predstavlja umjetničko delo tadašnjih vrijednih majstora. U bošnjačkoj kulturi je higijena bila na prvom mestu, pa je u okviru njega, uvek do zida bio hamam. U ovoj kući vidimo da je do njega furunluk, koji je grijao ne samo hamam nego i celu sobu“, pokazuje nam ona.
Kako ističe, obično su porodice imale tri ovakve sobe sa dogramima, što znači da je u ovdašnjim kućama od 15. do 20. vijeka bilo po tri hamama, koji su preteče današnjih kupatila.
Vlasnici ovakvih kuća bili su begovi, bogati trgovci i zanatlije.
Seadova porodica je 11. generacija Bošnjovića, koji su se doselili u Novi Pazar iz Foče početkom 19. vijeka. Njegov pradeda Sinan je bio trgovac, imao je dvije radnje, koje je kasnio naslijedio njegov sin, Seadov deda Džemail.
Džemail je bio jedan od najvećih trgovaca u to vrijeme u Sandžaku, a počeo je da radi sa 15 godina.
Sead nam objašnjava da mu je ceo njegov život prošao ovde, čak i kada su se preselili u novu kuću, ona je korišćena samo za spavanje.
“Ovo je stara osmanska kuća, veoma funkcionalna i jednostavna za život. Nema velikog komplikovanog nameštaja, već je sve prilagođeno jednostavnom i lakšem životu. U to vrijeme su sve kuće bile takve. Imale su bašte, a svaka bašta je imala kapidžik, odnosno prolaz, da bi žene išle jedna kod druge, a da ne izlaze na ulicu, jer su u to vreme sve nosile zar i feredžu“, kaže on.
Etnološkinja Jerebičanin smatra da bi Zavod za zaštitu spomenika ovu celu kuću trebao da zaštiti, jer se od ulaska u dvorište vide brojni dijelovi kulturnog nasleđa trgovačkih porodica Bošnjaka na ovim prostorima.
“Porodica nije imala kontakta sa trgovcima, koji bi dolazili i kojima se ukazivala posebna čast. Postojao je poseban deo za trgovce, sa kojima se trgovalo i vodila poslovna komunikacija. Dakle, unutar dvorišta su bili zidovi, tako da je porodica imale potpunu intimu. Mnogi elemeneti koji postoje u ovoj kući Bošnjovića u Novom Pazaru nisu sačuvani u drugim, pa imaju još veću vrijednost“, kaže Jerebičanin.
Muradija Kahrović Jerebičanin
Ističe da kuću krasi prelijepa divanhana, u kojoj se nekada vodila posebna vrsta komunikacije.
“Djevojke su kroz prozor divanhane pomeranjem zavese komunicirale sa momkom, budućim suprugom. Dakle, nije bilo razgovora, samo pokreti i to je deo kulturne baštine sa ovih prostora. Toga više nema, kao što nestaju i ovi elementi uređenja kuća“, priča nam ona.
Cilj ovih emisija je da sačuvamo od zaborava uređenje alaturka ili velikih soba, njihov izgled, ali i specifične priče porodica u čijem su vlasništvu. Želeli smo da dokumentovano sačuvamo stari duh Novog Pazara, koji se svakodnevno gubi, te da mlađim generacijama ukažemo na to kako se nekada živelo u ovom gradu. Ove sobe su kulturno nasleđe Bošnjaka u Srbiji, neiscrpno blago koje treba sačuvati od zaborava i omogućiti široj javnosti da ga što bolje upoznaju. I na kraju, a trebao bi da je na samom početku, ovo je naš način borbe da utičemo na nadležne lokalne i državne ustanove da iznađu način i sačuvaju ovo značajno kulturno nasleđe.
Tekst i video emisija su nastali u okviru projekta “Alaturka soba – kulturno nasleđe Bošnjaka”, koji realizuje Udruženje građana Free media iz Novog Pazara. Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Vlade Republike Srbije – Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
