Iako kuća spada u jednu od najstarijih u ovom gradu, ova alaturka je urađena prije više od 40 godina, iz želje ove porodice da sačuva dio svoje kulture i tradicije.
VIDEO EMISIJA ALATURKA SOBA PORODICE MUMDŽIĆ
Vlasnica kuće Uma Mumdžić nam objašnjava da su mindere pravili njen suprug i dever, svekrva je tkala stazice, a jastuke su napravile ona i njene zaove.
„Rahmetli svekrva je bila poznata po tkanju, po ćilimima, sve je ovo njen ručni rad. Jastuci su punjeni slamom, koja se upresuje, obloži džakom, a na kraju sve spolja plišom“, kaže Uma.
Pokazuje nam staro porodično posuđe na rafovima, svekrvinu ručnu mašinu za šivenje, ali i veliki lavor i bokal u uglu sobe, koje su ranije snahe donosile svekru, posipale vodu i da se tu umije.
Huma Mumdžić
„To se tako radilo, da ne bi stariji izlazili u dvorište na česmu, da ne prehlade. Ja to nisam koristila, ipak sam se udala u neko drugo vrijeme“, priča nam kroz osmijeh ova vrijedna žena, koja je rođena u Bijelom Polju.
Kaže nam da ovu sobu koriste najviše ljeti, te da je naročito prijatna kada je toplo vrijeme.
„Volim ovdje da popijem kafu za svoju dušu, da se odmorim od svega. Naravno da se radujem i druženju sa dragim gostima, pogotovu kada su neka veća okupljanja žena, kada nam u posetu dođu neveste“, kaže Uma.
Pojašnjava nam da sve održava čišćenjem magičnom krpom ili džakom, koje namoči u mlaku vodu sa jabukovim sirćetom i na taj način utiče da boje sa tkanina ne blede.
„Takođe, od jake sunčeve svijetlosti mindere i ćilime štitim navlačenjem zavjesa. Ovo staro posuđe takođe perem i sušim ručno. Uglavnom sve u ovoj sobi stoji kao i prije više od 40 godina“, priča nam ona.
Uma ističe da se više puta pitala zašto Gradska uprava ne donese neki Zakon ili Odluku o očuvanju starinskih kuća u gradu.
„Vidim da se mnoge stare kuće ruše, jer se raspadaju, a to je velika šteta. One i ove sobe su naša baština, naša tradicija. Voljela bih da sve ovo još postoji, zbog budućih generacija koje tek dolaze“, kaže Uma.
Historičar Redžep Škrijelj smatra da poslenici kulture ukoliko nemaju sredstva da otkupe jednu od ovih kuća trebaju na druge načine da pomognu njihovo očuvanje.
„Nije tu u pitanju samo očuvanje nameštaja i pokućstva, već i selamluka, koji predstavljaju nešto što drugi narodi nemaju i predstavljaju naš identitet. U tom ambijentu je rasla porodica, nastajala kultura, slušale se najdivnije priče, učili ajeti iz Kur’ana”, kaže Škrijelj.
Redžep Škrijelj
Uma iskreno priznaje da joj je žao što se moda mijenja, što moderniji nameštaj zamenjuje starinski, ali i što mlađe generacije nisu zainteresovane za očuvanje starina.
„Djaca mi stalno govore što ne sklonimo ovu sobu, da se više ne mučim da perem, peglam i čistim sve ovo. Oni danas vole sve što je lakše za održavanje, jer se neuporedivo brže živi“, priča Uma.
Cilj ovih emisija je da sačuvamo od zaborava uređenje alaturka ili velikih soba, njihov izgled, ali i specifične priče porodica u čijem su vlasništvu. Želeli smo da dokumentovano sačuvamo stari duh Novog Pazara, koji se svakodnevno gubi, te da mlađim generacijama ukažemo na to kako se nekada živelo u ovom gradu. Ove sobe su kulturno nasleđe Bošnjaka u Srbiji, neiscrpno blago koje treba sačuvati od zaborava i omogućiti široj javnosti da ga što bolje upoznaju. I na kraju, a trebao bi da je na samom početku, ovo je naš način borbe da utičemo na nadležne lokalne i državne ustanove da iznađu način i sačuvaju ovo značajno kulturno nasleđe.
Tekst i video emisija su nastali u okviru projekta “Alaturka soba – kulturno nasleđe Bošnjaka”, koji realizuje Udruženje građana Free media iz Novog Pazara. Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Vlade Republike Srbije – Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
