Jedna od njih je porodica Tahirović, koja živi u naselju Lug i od meraka čuva od zaborava ovaj dio kultunog naslijeđa.
VIDEO EMISIJA ALATURKA SOBA PORODICE TAHIROVIĆ
Vlasnik kuće, Ishak Tahirović priča da je većina toga u ovoj alaturka sobi dijelo ruku njegove rahmetli majke.
Ona je tkala ćilim, uradila jambolije, pervaze, a njegova sestra zavese.
“Kuća je izgrađena 1973. godine, a oko pola godine nakon useljenja napravljena je ova alaturka soba. Ćilim je rađen prije više od 50 godina, a ostao je ovako kvalitetan i nije izblijedio zato što je maltene 360 dana u godini prekriven čaršafima i ne dolazi u dodir sa sunčevim zracima“, kaže Ishak.
Ishak Tahirović
Priča nam da je mindere u ovoj sobi pravio njegov amidža, koji je bio stolar, a jastuke punjene slamom čuveni majtor u to vrijeme, rahmetli Bećo Curić iz Požege.
Pokazuje nam mangal, koji je star bar 100 godina.
“Nekada je svaka kuća imala po jednu ovakvu sobu, kao i mangale na kojima se kuvala kafa ili čaj, koji su imali potpuno drugačiji šmek. Sada su došle nove generacije, snahe koje ne vole ovo, jer iskreno nije lako održavati alaturka sobu, prilično je zahtjevno“, kaže on.
Etnološkinja Semina Đerlek kaže da alaturka sobu čini nekoliko elemenata, koji su podjednako važni.
“U prvom planu je ćilim, koji može biti izatkan raznim motivima, u živopisnim bojama. Najcenjeniji je ćilim sa šarom, odnosno motivom venca, koji su djevojke nosile u spremu. Osim toga, tu su minderi za sjedenje sa jastucima, koji se zovu dembeluci, mangal na sredini sobe, sofra i dogram, koji ima više funkcija“, kaže ona.
Smatra da je alaturka soba bila slika žene, vrijedne domaćice i majke, koja je pored svih obaveza ulagala brigu i ljubav u uljepšavanje te prostorije.
“One su izrađivale staze ili pervaze za pokrivanje mindera, zavjese, patisku sa vezom za dembeluke, bošče i ostalo. Jedan od najlepših elementa sobe je sehara, to je sanduk u kojem su djevojke pripremale svoju spremu za udaju“, dodaje etnološkinja.
Kako ističe, ovakve sobe nisu bile specifične samo za bošnjačke, već su je imale i srpske porodice u gradu, a jedina je razlika u tome što su kod prvih na zidovima visili leuhe, a kod drugih ikone.
Ishak nam da njegova majka potiče iz stare gradske porodice Kučević, koja živi u Prvomajskoj ulici.
“Nana mi je bila velika hanuma, dedo takođe gospodin te generacije. Majka je u kući kod roditelja imala alaturka sobu, tako da je, čim smo se uselili u ovu kuću, tražila da napravi jednu takvu sobu. Ona je to prosto volela i niko joj nije kvario hatar. Dok smo bili mali soba je bila zaključana, kasnije kako smo rasli nije, a isto sam i ja radio. Dok su moji Jusuf i Fatima bili mali, zaključavali smo ovu sobu, da ne bi slučajno prosuli neki sok i slično“, kaže Ishak.
Priznaje da ovu sobu rijetko koriste, uglavnom za mevlude, a ranije su tu primali goste za Bajram.
“U kući imam više soba, vjerovatno je i to jedan od razloga što smo uspjeli ovu sobu ovako da očuvamo. Uglavnom, svi koji dođu oduševe se ovom sobom. Moderni nameštaj ima danas svaka kuća, a ovo je vrijedije, jer svaki narod ima svoju tradiciju i sobu koja je njegovo kulturno naslijeđe. Ja sve to poštujem, tako da očekujem da ostali poštuju i moje“, kaže on.
Ističe da će ova soba biti ovakva dok je on živ, ali nije siguran koliko će mlađe generacije znati da vrijednuju i čuvaju ove starine.
“Na žalost ova omladina nije toliko zainteresovana za ove stvari. Ne znam da li će moja djeca sutra zbog mene, zbog deda i nane, nastaviti da je održavaju. Niko od nas ne zna koliko će živjeti, ali ostaviću im ovu uspomenu, sa željom da je od meraka gledaju“, iskren je Ishak.
Etnološkinja Đerlek ukazuje da je mali broj porodica u Novom Pazaru sačuvao ovaj dio kulturnog naslijeđa i identiteta.
“Ove sobe su veoma važne i vrijedne, jer nas podsjećaju na ne tako davnu prošlost, na neka lijepa vremena. Čini mi se da danas nove generacije nisu toliko zainteresovane da ih očuvaju u svojim kućama. Problem je možda i u nedostatku prostora. Mnoge kuće orijentalnog tipa se ruše, jer su veće porodice i prosto su prinuđeni da odustanu od očuvanja ovog kulturnog naslijeđa, odnosno od sobe alaturka“, priča nam ona.
Semina Đerlek
Cilj ovih emisija je da sačuvamo od zaborava uređenje alaturka ili velikih soba, njihov izgled, ali i specifične priče porodica u čijem su vlasništvu. Želeli smo da dokumentovano sačuvamo stari duh Novog Pazara, koji se svakodnevno gubi, te da mlađim generacijama ukažemo na to kako se nekada živelo u ovom gradu. Ove sobe su kulturno nasleđe Bošnjaka u Srbiji, neiscrpno blago koje treba sačuvati od zaborava i omogućiti široj javnosti da ga što bolje upoznaju. I na kraju, a trebao bi da je na samom početku, ovo je naš način borbe da utičemo na nadležne lokalne i državne ustanove da iznađu način i sačuvaju ovo značajno kulturno nasleđe.
Tekst i video emisija su nastali u okviru projekta “Alaturka soba – kulturno nasleđe Bošnjaka”, koji realizuje Udruženje građana Free media iz Novog Pazara. Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Vlade Republike Srbije – Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
