U njima vidimo belinu, čistoću, Aristotelovsku neiskaljanu dušu poput „prazne, neispisane table“- savršeno tlo za plodno seme boljeg, obrazovanijeg, humanijeg i slobodnog čoveka. Ali, negde u tom procesu njihovog rasta, opet zatajimo.
Zatajimo i zakažemo kao njihovi mentori, kao vaspitači, kao uzori. Svesni, ali nikada dovoljno zadubljeni u veličinu i značaj tog procesa, oslanjamo se na porodicu, školstvo, socijalno okruženje, celokupno društvo u kojem jesmo.
Afrička poslovica mudro kaže „Potrebno je celo selo da se odgoji jedno dete“. I odgajamo ih. U nekima i vidimo rezultate višestrukog ulaganja, u većini ipak ne, jer je jedna od navedenih karika popustila, oslabila i zakazala.
Ne želim da se bavim značajem porodice, tj. biološkim faktorom razvoja deteta, niti socijalnim, niti društvenim. Ono što želim da razmatram, o čemu razmišljam, je vaspitno-obrazovni sistem.
Moje mišljenje o njemu nije ružičasto, naprotiv. Vidim mnoge manjkavosti, mnoge nedostatke koji nikako da se prevaziđu.
Između slike deteta koje jedva viri iz školske klupe, dok mu se nožice klate desetak centimetara od poda učionice, pa sve do devojke koja sa roditeljima bira matursku haljinu, sadržano je dvanaest dugih godina.
Da li smo kao njihovi učitelji, nastavnici i profesori valjano iskoristili njihove godine nama date na čuvanje i na poverenje? Jesmo li uspeli da u njih usadimo znanja, razvijemo veštine, otkrijemo sklonosti ili da im pomognemo da razviju stavove, mišljenja i sudove o svetu koji ih okružuje?
Mnoga pitanja postoje na koja niko ne može da da jedinstven, generalni odgovor. Moje mišljenje je da smo mogli bolje. Mnogo bolje.
Nekako, kao po nepisanom pravilu, vidimo propuste tek onda kada je kasno. Na kraju nekog od ciklusa obrazovanja gde rezultati budu daleko od očekivanih.
Težište ću, ovom prilikom, staviti na osnovno obrazovanje. Tako na primer, na PISA testiranju (Programme for international Student Assessment) iz 2021. godine 37,7 odsto učenika osmog razreda funkcionalno je nepismeno.
Kada se dodaju i oni koji iz raznih razloga nisu obuhvaćeni testiranjem, dolazimo do rezultata da je između 40 i 50 odsto učenika u Srbiji funkcionalno nepismeno.
Takvo stanje se nije promenilo u poslednjih 10 godina. Ti učenici ulaze u srednje škole sa veoma niskim nivoom obrazovanja, što njihovo dalje školovanje čini upitnim.
Ovo je veoma zabrinjavajući nalaz o efektivnosti osnovnog obrazovanja, ali i celokupnog sistema obrazovanja u Srbiji. Drugo, deca su preopterećena nastavnim predmetima (18 ili 19 obaveznih, obaveznih izbornih i izbornih nastavnih predmeta).
Dalje, nastavno gradivo je otežano bespotrebnim podacima, informacijama, formulama, činjenicama, podacima i nastavnim jedinicama koje decu dodatno opterećuju umesto da se fokus stavi na planiranje nastave koja im nudi funkcionalna i prektična znanja zaista neophodna u životu.
Treba li, zatim, da spomenem i paradoks zvani “Želimo fizički pravilno razvijenu decu” koja krive kičmu noseći školske torbe sa 12, 13 kg udžebnika, nekada i par kilometara u jednom pravcu?
Takođe me rastužuje činjenica da deca završavaju osnovno obrazovanje i vaspitanje bez jasne svesti o sebi, svojim sklonostima, talentima i veštinama, sa zamagljenim i nepotpunim znanjima izučavanih nastavnih predmeta i sa minimalnim interesovanjem i ljubavlju prema školi.
Didaktički trougao: gradivo- nastavnik- učenik očigledno nije jednakostranični, kurikulum koji mora da pretrpi reformske promene, ne daje željene, često utopističke, rezultate.
Proizvod, naizgled sitnih nedostataka u pomenutim karikama, vremenom oblikuje decu koja će nas zasigurno naslediti. Mlade ljude koji bi trebalo da budu bolji od nas u svakom smislu. Koji treba da opravdaju krilatice sa početka ove kritike savremenog obrazovno-vaspitnog sistema.
Koji trebaju jednog dana i sami da povedu buduće naraštaje kroz odrastanje, razvoj i život uopšte. Konačno, koji nisu krivi ni za šta.
Autorka teksta je Amela Malićević, profesor razredne nastave i doktor metodičkih nauka.
Stavovi autora u rubrici “Slobodno o svemu” ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Free media.