Weather Data Source: 30 days weather Novi Pazar

Osvrt na monografiju o novopazarskom muftiji Teufiku Imamoviću

Monografija „Muftija Teufik efendija Imamović“ govori o položaju muftije u tradiciji islama, uspostavljanju njegove funkcije na našem području, kao i o razvoju ustanova Islamske vjerske zajednice nakon propasti osmanske vlasti.

Autori ove nedavno objavljene monografije, u izdanju Istorijskog arhiva „Ras“, su dr. Enver Ujkanović i mr. Nesip Pepić. 

Muftija Imamović živio je od 1860. do 1941. godine, bio je veoma obrazovan , govorio je više stranih jezika. Funkciju novopazarskog muftije, koju je preuzeo od svog oca, muftije Ešrefa Imamovića, obavlja u  periodu od 1907. do 1915. godine.

„Svaki dokument iz osmanske epohe vezan za Novi Pazar, bio on manjeg ili većeg obima po svom sadržaju, sa sobom nosi neku zanimljivost, neku novu historijsku činjenicu, otkriva nove pojedinosti o društvenim, vjerskim, političkim, kulturnim i ostalim prilikama vezanim za historiju grada i njegove okoline“, kažu autori u uvodnom dijelu monografije.

Središnji dio posvećen je samom muftiji Imamoviću kroz prizmu podataka koje nudi obrađena osmanska građa i porodičnih kazivanja o njegovom životu i djelu. U posljednjem dijelu monografije predstavljeni su osmanski dokumenti uz transkripciju i prijevod  njihovog sadržaja. Korišćeni su sadržaji osmanskih spisa iz Orijentalne zbirke arhiva „Ras“, u kojima se pominje njegovo ime.

Takođe, u knjizi je obrađen sadržaj starijih nišana porodice Imamović na Velikom groblju u Novom Pazaru. Mjesto u knjizi su našla i kazivanja o životu i radu muftije, čemu je najviše doprinio njegov praunuk Tarik Imamović. 

Pored toga što doprinosi rasvjetljavanju prošlosti i sjećanju na određene ličnosti – njihov rad i djelo, istraživanje ovakve građe ima značaj i u razumijevanju savremenih društvenih odnosa u našoj sredini, jer su, kako autori navode, „ličnosti poput muftije Imamovića bile tumači i interpretatori islama i šerijata“.

Iako je islam, odnosno šerijat, ostavio poseban pečat svakodnevnom životu onih područja gdje je bio na snazi, „stereotipi koji danas postoje o islamu nisu svojstveni samo za nemuslimanske sredine, već su i muslimanska društva koja su baštinila tradiciju islamskog vjerozakona formirala slične stereotipe; ideal šerijata se upravo najviše urušio kod samih pripadnika islama“.  

Nadležnost muftije se u Osmanskoj državi nije ograničavala samo na tumačenje šerijatksih normi već i onih koji se tiču vjerovanja, morala, lične higijene, društvenih običaja i tako dalje, te su zbog važnosti funkcije koju su vršili ubrajani u društvene uglednike svog doba.

Na našim prostorima muftije su djelovali kao visoki islamski dostojanstvenici uključeni u državnu strukturu. Osim osnovne funkcije davanja savjeta o pitanjima islamskih i državnih propisa, vršili su i značajne obrazovne funkcije, nadzirali vjerski život i uticali na društvena kretanja na svom području.

Prvobitno je muftijska služba uspostavljena u Bosni, 1519. godine, a u Mostaru između 1571. i 1592. godine; u oba slučaja za muftije bili su imenovani stranci. Tek je 1612. godine, u Sarajevu, za muftiju imenovano lice iz reda domicilnog stanovništva, te je od tada to postala uobičajena praksa. 

Nakon Berlinskog kongresa, 1878. godine, austrougarska administracija je za upravljanje islamskim vjerskim poslovima uspostavila ustanovu „ulema-medžlis“ na čelu sa reisul-ulemom. Ova institucija preuzela je na sebe očuvanje kontinuiteta tradicionalnih, islamskih, pravnih i obrazovnih institucija, ali uz značajno smanjenje uticaja iz Istanbula. Menšuru je i dalje izdavao šejhul-islam iz Istanbula, mada je to bilo više formalno, te se na taj način održavala veza između nacionalnih islamskih institucija u Bosni i Hercegovini sa univerzalnom muslimanskom zajednicom (umma).  

Nakon ukidanja hilafeta 1924. godine, menšuru je izdavalo tijelo sastavljeno od predstavnika Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.  

U Srbiji je islam priznat 1868. Uredba koja je izdata u Beogradu, 18.3.1913, sadrži gotovo identične navode iz Privremenog zakona o uređenju oslobođenih predjela, a to su da „srpski zakon daje zaštitu građaninu srpskom hrišćanske vere, kao i građaninu srpskom muhamedanske ili koje druge zakonom priznate vere“ (član 76) i da „građanin muhamedanske i hrišćanske i svake druge zakonom priznate vere ima pravo i slobodu na javno izvršavanje verozakonskih obreda veroispovesti svoje“ (član 77).  

Rješenjem Ministarskog savjeta niški muftija je postavljen za vršioca dužnosti vrhovnog muftije i uspostavljeno je Vrhovno muftijstvo. U onim krajevima u kojima je prestala osmanska vlast i koji su ušli u sastav srpske države, primjena šerijatskog prava bila je povjerena muftijama, koji su prema osmanskoj tradicjij bili nosioci vjersko-prosvjetne i savjetodavne funkcije, pri čemu im je dato u nadležnost presuđivanje porodičnih, posebno nasljednih odnosa među muslimanima. Ovakva se organizacija Islamske zajednice očuvala sve do perioda poslije ujedinjenja.   

„Možda je za muftiju Imamovića u tom sudbonosnom zaokretu 1912. godine nastalom smjenom osmansko-islamske vlasti srpsko-hrišćanskom najveći izazov bio kako pomoći, ublažiti i prevazići «male i velike drame» u životima muslimana stanovnika Novog Pazara. Teško je ocijeniti koliko je u tome uspio, no evidentno je da mu je to, zajedno sa ostalim bošnjačkim prvacima u tom hitorijskom trenutku, bio glavni zadatak“, navode autori monografije.  

Muftija Imamović je po završetku osnovnog i srednjeg obrazovanja dalje školovanje nastavio u Istanbulu, gdje je završio najveće vjerske škole. Govorio je više stranih jezika: turski, arapski, perzijski, engleski i francuski. Bio je oženjen Fatimom Hamzagić i sa njom je imao dvoje djece, a nakon njene smrti oženio se Džemilom Šehmustafić i sa njom dobio još petoro djece.

H. Ziljkić 

Tekst je nastao u okviru projekta „Slobodni mediji za slobodne građane“, koji sprovodi Free media. 

Projekat se realizuje u okviru Programa malih medijskih grantova koji finansira Ambasada SAD a administrira Media i Reform Centar Niš. Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove MRCN i Ambasade SAD već isključivo autora.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on email

Najnovije vesti