On je za portal Free media rekao da je odbojka prevencija od brojnih mogućih deformiteta, kao što su kriva kičma i ravna stopala.
“Međutim, zdrav razvoj ne podrazumijeva isključivo tjelesni odgoj. Treniranjem odbojke kod djece razvija se komunikativnost, optimizam, odgovornost, hrabrost, preduzimljivost, pojačava se koncentracija i pažnja, kao i ostale intelektualne sposobnosti”, kaže nam ovaj trener.
Ćorović sa koleginicom Vezirom Župić već 10 godina vodi novopazarski Ženski odbojkaški klub, iz kojeg je ponikla Hena Kurtagić, koja danas igra za A reprezentaciju Srbije.
On koristi treninge i svaku priliku da promoviše višestruku korist odbojke za tjelesno zdravlje tinejdžera i tinejdžerki, pravilan rast i dobru osnovu za različite uspjehe u životu.
Kaže da nije toliko važno da se tinejdžeri profesionalno bave nekim od sportova, niti da budu opsednuti postizanjem velikih sportskih uspjeha, koliko je bitno da redovno treniranje i rekreacija budu sastavni dio njihovog života i njihove svakodnevnice.
Ističe da trening ne treba da bude napor, već isključivo igra u kojoj doživljavaju neki vid sreće.
“Potrebno je voditi računa o senzitivnim fazama kod djece. One predstavljaju periode u rastu i razvoju mladog sportiste u kojima je moguće intenzivnije unaprijediti motoričke sposobnosti putem treninga. Višestrani razvoj sportiste se dijeli u dvije faze: fazu inicijacije i fazu oblikovanja”, kaže Ćorović za naš portal.
Pojašnjava da prva faza traje od šeste do desete godine, te da bi u njoj djecu trebalo usmjeravati na sportove koji primarno razvijaju koordinaciju.
“Idealni scenario jeste da dijete (sportista) trenira atletiku, plivanje, akrobatiku, borilacki sport i tako dalje. Druga je faza oblikovanja, koja traje od jedanaeste do četrnaeste godine. U ovoj fazi se mladi sportista opredjeljuje za konkretnu granu sporta (košarka, odbojka, gimnastika, fudbal, tenis…), gdje je primarni cilj maksimalan razvoj specifične sportske tehnike“, rekao je Ćorović.
On je uključen u projekat Sport u škole, besplatan program koji sprovode Sportski savez i Savez za školski sport, uz podršku Grada Novog Pazara.
“Sam projekat je nevjerovatno značajan za djecu koja se ne bave sportom. Živimo u vremenu razvijene tehnologije, koja djeci odvlači pažnju od dnevne fizičke aktivnosti. Osmišljen je da ih približi sportu, a ciljna grupa su gojazna djeca, oni čiji roditelji finansijski nisu u stanju da im priušte bavljenje sportom, sa deformitetima i ostali. Moja uloga je da ih na zabavan način, kroz igru približim sportu i stvorim neku vrstu ljubavi koja ce ih dalje vući da nastave”, priča nam on.
Ponosan je što je mnogo djece nakon ovog projekta počelo da se bavi sportom. On smatra da sve počinje sa osnovnom potrebom djece za prirodnom kretnjom, druženjem, osjećajem zajednistva, igrom.
“To su bitni segmenti treninga kod djece. To je nešto što ih itekako ispunjava i čini sretnim. Tek kasnije se to razvija u ljubav prema samom sportu. Prije svega bitno je da je dijete sretno i da kroz igru uči i izgrađuje se, to su dvije osnovne stvari u radu sa djecom, koje bih podvukao debelom linijom”, zaključio je Ćorović.
A. Šaljić
