Profesor književnosti Zehnija Bulića rođen je u Tutinu, studirao je u Prištini, a u Novom Pazaru piše i predaje književnost. Predsjednik je Bošnjačkog udruženja književnika Sandžaka (BUKS) i važi za jednog od prvoboraca u afirmaciji bosankog jezika u Novom Pazaru i Sandžaku uopšte. Njegov posljednji roman “Odron” dolazi nakon objavljenih naslova: “Dah vremena”, “Splavari ponornice”, “Topola ni do pola”, “Očeva koža”, “Udica”, “Parta od papira”, “Čekajući Turke” i “Uzimanje vatre”.
U romanu “Odron“, kako naslov delimično sugeriše, autor preispituje mehanizme rasula zajednice i vrijednosti koje dovode do razaranja porodice, egzistencijalne i moralne krize. Roman je odmah pobudio intersovanja čitalačke publike, a posebno onih koji su do sada pratili Bulićevo stvaralaštvo. Ovog puta on donosi potresnu priču i građom iz životnog iskustva razotkriva surove odnose u postratnom društvu na prostoru Sandžaka i Kosova. Uredništvo u prvom objavljenom izdanju knjige potpisuje Almir Zalihić, koji je ambijent u romanu Bulića uporedio sa Beketovim đubrištem, atmosferu koja liči na “magacin u kom trule otpaci jednog ruiniranog, slomljenog sistema”. On za portal Free media otkriva da je ovaj roman počeo da piše prije 15 godina, da je prošao kroz različite faze, čak i zastoje, da bi ogolio ljudsku prirodu iskušanu različitim ekstremnim životnim situacijama.
Free media: Nedavno je u izdanju sarajevskog “Knjigoljupca“ iz štampe izašao Vaš novi roman “Odron”. Koliko ste radili na ovoj knjizi i kako se osjećate s obzirom da je tekst, konačno, ugledo svjetlo dana?
Bulić: Pisao sam je s prekidima. Paralelno s pisanjem ovog romana napisao sam i objavio romane “Parta od papira” i “Čekajući Turke”. U nastajanju “Odrona” bilo je estetskih, etičkih i idejnih problema i zato se pisanje odužilo. Radujem se ovoj knjizi jer mi je oduzela najviše vremena. Odahnuo sam kada je bila gotova.

Free media: Šta je predmet vašeg istraživanja?
Bulić: U pisanju istražujem ljudsku prirodu, dovodim je u apsurdne situacije i egzistencijalne krize. Otuda i slike društva kao pokretačke energije junaka. “Odron” je napisan u prvom licu, ima pet poglavlja i tri naratora. Knjiga govori o egzistencijalnim i moralnim krizama društva, porodice, religije, obrazovanja, a najviše o opsjenama koje junacima služe kao krinke. Sva tri naratora u romanu imaju argumentaciju i svoju vizuru o istom događaju i jednako su uvjerljivi. Ovo vrijeme ima više istina, odnosno sve je pod znakom pitanja.
Free media: Šta predstavlja ideja odrona u kontekstu društva kakvog ga Vi percipirate?
Bulić: Ovaj naslov romana se nametnuo nakon završetka knjige. Ono što je dominantno u sadržaju, što diktira roman dalo mu je naziv, samo ga je trebalo pronaći u tekstu. Bolje je tako, jer da sam prvo dao naslov, ovaj roman bio bi tendenciozan sa puno konstrukcija.
Free media: Svaki književnik ima svoje viđenje vlastite misije i uloge u društvu. Šta je prema Vašem mišljenju prevashodni zadatak pisca?
Bulić: Meni je pisanje dalo još jedno ja, još jednu ličnost sposobnu da komunicira sa vremenom u kojem živi. Pisac u meni najbolji je dio moga bića i najstrašniji u onome što vidi u sebi i drugima. Pisanje neće zaustaviti ratove, nahraniti gladne, uspostaviti pravdu. Ali što je vrijeme nehumanije, potreba za knjigama koje ga opisuju je potrebnija, tako nekako kaže francuski pisac Erik Emanuel Šmit i ja se slažem s njim. Vrhunska proza neće ušuškati čitaoca, povesti ga u nedodirljive i skrovite predjele, naprotiv, ona će ga suočiti s vremenom i prostorom u kome živi. Tokom pisanja uvijek imam u vidu čitaoca kao biće koje je čitanjem razvilo saosjećanje, pa se njemu i obraćam, više kroz pitanja nego kroz odgovore.
Free media: Da li će uskoro biti promocija ove knjige u Novom Pazaru?
Bulić: Knjiga ima svoju književnu egzistenciju i ja se ne petljam u njen život, ne dajem joj vještačkoj disanje. Ako je kritička misao prihvati i izrazi želju da je javno predstavim, ja ću poći za svojom knjigom ako mi se svidi ustanova i ljudi koji bi da je promovišu.

Free media: Po čemu se ovaj roman razlikuje od vaših ranijih radova?
Bulić: Nadam se da je i ova moja knjiga tematski različita u odnosu na prethodne prozne knjige, a opet bih želio da je poetski bliska njima. Želio bih da me po načinu pisanja prepoznaju i bez potpisa. Ne znam da li moja tekstura ima i moj na lični iskaz.
Free media: Kako gledate na kritičke tesktove o Vašem radu i šta Vas najviše motiviše da pišete?
Bulić: Znači mi mnogo kada pročitam kritički tekst u nekom časopisu ili javnom glasilu o nekoj od mojih knjiga. Ima takvih tekstova. Još više mi znače neposredni utisci čitalaca. Znače mi pozitivni kritički osvrti, ali bi mi više značile primjedbe, ali njih, nažalost, nema. Moja najveća satisfakcija jeste što sam se pisanjem ispisao iz knjige ćutanja.
Free media: Kako ljudi mogu sada nabaviti primjerak Vaše najnovije knjige?
Bulić: Knjiga se može naći u Sarajevu i u Brčkom. Nekoliko primjeraka romana poklinit ću biblioteci u Novom Pazaru, pa će članovi moći da je pozajmljuju.
A. Šaljić