Stripovi su se tada kupovali na kioscima, dok se danas prodaju čak i u knjižarama.
Poznavaoci nekadašnjih kulturnih prilika kažu da su izdanja pojedinih brojeva štampana u četvorocifrenom tiražu, dok danas vidimo da izdavač može slaviti ako proda 500 primjeraka na nivou čitave zemlje.
Ipak, evidentno je da strip još uvijek opstaje. Na trafikama novopazarsih ulica mogu se još uvijek vidjeti naslovnice sa likovima poput Dilana Doga, Zagora, Alana Forda, Velikog Bleka i drugih kultnih likova koji su oblikovali svijest više greneracija.
Proslavljeni karikaturista iz Novog Pazara Muhamed Đerlek Maks kaže za portal Free media da je popularizacija stripa kod Novopazaraca duboko vezana za vestern filmove.
„Pazarci su bili fascinirani vesternom, a od 30 filmova koji su bili na repertoaru, 25 su bili vesterni. Sedma umjetnost je uticala na to da zaživi strip kultura i da se formira ukus tadašnje čitalačke publike. Mi dječaci najviše smo čitali stripove kao što su Bili Kid, Talični Tom, Dim i Bum, a bili su aktuelni i Diznijevi junaci”, priča nam on.
Put putuje Latif-aga/autor Fikret Hajdinović
Kada je riječ o samoj produkciji stripa u Novom Pazaru nezaobilazni su serijali “Put putuje Latif-aga” i “Zoza”, u čijem humoru su uživali Novopazaraci, te se slobodno može reći da je to bilo zlatno doba novopazarskog stripa.
„Pazar je imao jednog sjajnog strip-crtača početkom osamdesetih godina, svestranog i veoma nadarenog ilustratora. To je bio Fikret Hajdinović, Fiće. Iako je povremeno radio i karikaturu, strip mu je bio glavna preokupacija. On je tvorac čuvenog strip junaka Zoze, koji se pojavljivao u zaista dobrom serijalu, brojnim časopisima tadašnje Jugoslavije, ali i u lokalnom listu Bratstvo”, rekao je Đerlek, koji je dobitnik brojnih nagrada, među kojima je i Pjerova.
Kultni fazoni i legendarne rečenice korištene u stripovima još uvijek odzvanjaju u komunikaciji i još uvijek su neprevaziđene kada je humor u pitanju.
Đerlek tvrdi da strip ponovo dobija snagu na svjetskoj pozornici, a da u zemljama bivše Jugoslavije nadu donose pasionairani mladi strip-crtači.
“Ekspanzija stripa u Jugoslaviji dogodila se šezdesetih godina prošlog vijeka. U velikoj mjeri ljudi su pratili i čitali stripove tokom sedamdesetih i osamdesetih da bi u godinama rata, devedesetih, došlo do pauze. Mogu reći da strip ponovo dobija snagu i izlazi na veliku scenu. Začudio sam se brojnim školama stripa i intresovanjem novih mladih crtača u zemljama bivše Jugoslavije. U Leskovcu, na primjer, postoji zanimljiva škola stripa koju vodi profesor Marko Stevanović, a u susjednoj Raški ovakvu školu vodi Goran Trajković. Postoje škole stripa i u Beogradu i Mekedoniji koje su veoma uspješne”, rekao je Đerlak.
On smatra da su za rad na stripu danas podjednako zainteresovani kako mladići tako i djevojke koje rade sa evidentno velikim entuzijazmom.
Potvrdu ovakvog interesovanja mladih Đerlek je dobio na Semeteškom jezeru gdje je krajem jula, u svojstvu predavača, učestvovao u sazivu “Strip kolonije Raška 2023”.
Proslavljeni karikaturista ukazao je na brojne dodirne tačke i na suštinsku srodnost karikature i stripa.
“Ako pogledamo unazad vidimo da je baš karikaturist Vilhelm Buš 1865. godine uradio prvi pravi strip pod nazivom ‘Maks i Moric’. Nakon toga je u Britaniji izašao prvi časopis, koji se smatra strip magazinom i tada počinje ozbiljna produkcija stripa, negdje 1885. godine. Prvi strip u ovom sadašnjem obliku javlja se u Americi ‘Hognava ulica’ i ‘Žuti dječak’, nakon čega se dogodila erupcija strip-crtača Aurelija Galepinija i njegovog Teksa Vilera, Galijena Feria i njegovog Zagora, Maxa Bunkera i njegovog Alana Forda”, kaže Đerlek.
On napominje da Alan Ford nije imao priliku da osvoji zapadno tržište zbog kritike kapitalizma, koja je za njega bila karakteristična, ali da je bio itekako prisutan u na Balkanu, prvenstveno u Jugoslaviji, gdje je doživio zvezdani uspjeh i slavu.
Đerlek je za naš portal prokomentarisao i rad redakcije Šarli Ebdo, čiji rad karakterišu jake i smjele kritike, koje nerijetko vrijeđaju vjerska osjećanja.
„Karikatura jeste neumjerenost, pretjerivanje, ali i kao i svaka umjetnost zahtjeva etiku. Čovjek mora da ima etiku da bi bio dobar i ispravan u svemu. Što se tiče crtača te redakcije, oni imaju tu crtu da prelaze grancice dobrog ukusa. Tragičan je bio onaj masakar koji se dogodio u redakciji njihovog časopisa i to je potpuno pogrešna stvar. U nekim ranijim izjavama za medije sam već izneo stav da bi im i sam Poslanik Muhamed oprostio da je bio njihov savremenik”, zaključio je Đerlek.
A. Šaljić
