O naslovima “Zekum i nesanica”, “Fetva” i “Duvarine” govoriće se u novopazarskom Kulturnom centru sredinom mjeseca, ali će opus plodnog pisca, porijeklom iz Kladnice u Sjenici, biti promovisan i u Podgorici, Bijelom Polju, Rožajama, Petnjici, Tutinu, Tuzli, kao i na tribini Bošnjačkog instituta u Sarajevu.
Baltić za portal Free media govori o počecima, o iracionalnoj ljubavi prema Sandžaku i romanu s kojim je doživio najveću slavu, a koji mu je dramatično promijenio život.
Roman “Fetva“, koji je prvi put izašao iz štampe prije više od tri decenije, izazvao je najviše kontroverzi. Bavi se pitanjem pravde, ljubavi, krvave istorije jednog malog mjesta na Blakanu, a ujedno razotkriva teške društvene i političke prilike u Sjenici tokom osmanskog perioda.
“Fetva“ je, prema različitim čitanjima tog romana, svojevrsni alegorijski odraz slike represivnog režima Slobodana Miloševića, kao i teškog stanja u kojima je i nastao tekst, objavljen 1994. godine.
Baltić za naš portal kaže da ne zna da li mu je “Fetva“ najbolji roman, ali da je sigurno to da se o njemu najviše govori u javnosti.
“Zbog Fetve sam imao velikih egzistencijalnih problema, tako da sam jedva izvukao živu glavu iz Srbije, izgubio posao i cijela porodica bila je na udaru”, priča nam on.
Ovaj roman je bio, u najmanju ruku, anatemisan u književnim krugovima koji su stajali uz tadašnji režim, a Baltić je poslije 21 godine rada kao sudija u Sjenici napustio zemlju i otišao u Njemačku, gdje je, nakon više godina života i rada, postao član Saveza pisaca Njemačke.
Murat Baltić iz perioda sudijskih dana
Kaže da je, i pored svih nevolja tokom devedesetih, ipak bio i ostao veoma vezan za svoj rodni kraj.
“Znao sam nedjeljom da dođem, ha sabajle, u Novi Pazar da popijem prvu kahvu sa žara kod Lađara. Mnogo volim Sandžak, cio Sandžak, a to nisu samo ovih šest opština u Srbiji, nego i onih šest u Crnoj Gori. Iako je tada svakome slobodomislećem insanu bilo teško, pa i meni. Ali piscima nije nigdje lahko. Ni danas“, kaže Baltić.
Počeo je pisati još u periodu dječaštva, kao učenik osnovne škole na kojeg je okruženje imalo dosta uticaja.
“Kod nas se u kladničkom kraju njegovala usmena bošnjačka književnost, kao dijete sam od rahmetli majke naučio desetine krajišnica i prvi put čuo za Tankosić Osmana, Tala Budalinu, Đerzelez Aliju, Ravne kotare, lukave Latine i tako. Dovoljno da pokrene maštu mladalačku“, prisjeća se on.
Dodaje da su lijepe riječi njegovih prijatelja i kolega književnika za njega bila prava priznanja. Prisjetio se, čak, i značajnih momenata s početka književne karijere.
“Ima tih momenata više, teško ih je sve nabrojati, ali kad sam kao student pobijedio na anonimnom konkursu za priču. Profesorica dr. Jasna Melvinger, i sama pisac, predsjednica žirija, rekla mi je: ‘Ti si, Murate, zreo prozni pisac’. Priznanja su mi sva draga, a najviše me obradovao veliki sandžački pjesnik Ismet Rebronja, kome sam dao rukopis prve zbirke pjesama, a koji me do tada nije poznavao. Zamolio sam ga da pročita, a on me kasnije pozvao da dođem u Pazar i rekao da će je on objaviti. Priznanje mi je i kada me je Ćamil Sijarić pozvao u goste kod njega kući i rekao mi da sam ja njegov drug i kolega”, priča nam Baltić.
Murat Baltić i Ćamil Sijarić
Kako kaže, zabrinut je za gradove Sandžaka i nije zadovoljan trenutnom političkom situacijom u mjestima koje neizmjerno voli.
“Bosanski jezik se sve više zapostavlja, ove tri bošnjačke partije povadiše oči među sobom oko vlasti. Nikada nisu bile spremne da se usaglase oko minimuma nacionalnih interesa, za šta se lično mnogo zalagao Husein Bašić, predviđajući ovakvo stanje. Vidite šta se radi na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru”, kaže on.
Među zapaženim djelima Murata Baltića su “Večera“ (1983), “Kukurijek u grlu“ (1985), “Pronik – pripovijetke“ (1989), “Duvarine“ (1991), a mnoga od njih prevedena su na brojne svjetske jezike.
S “Uranijumskom braćom“ ušao je u uži izbor NIN-ove nagrade, a za djelo “Sazvježđe pet kuća“ dobio je nagradu Miroslava Derete.
Njegovo stvaralaštvo odlikuje autentičan govor i čuvanje bosanskog jezika punog zavičajnih motiva i lokalizama prisutnih još iz doba osmanske vladavine.
Murat Baltić, Miroslav Antić i Pero Zubac
Važnim temama koje obrađuje, čuvanjem govora i tradcionalnih odnosa, ali i književnim stilom ostavio je trag koji stoji i u obrazloženju nagrade Pero Ćamila Sijarića za razvoj bošnjačkog romana i ukupnog književnog stvaralaštva Sandžaka.
Kaže da ima još dva neobjavljena romana, jednu zbirku pjesama i jednu ili dvije zbirke pripovjedaka.
Od osnivanja Zbornika Sjenice 1985. bio je njegov glavni i odgovrni urednik do 1999. Jedan je od osnivača Sandžačkog intelektualnog kruga.
A. Šaljić
Foto: Ustupljene fotografije Murat Baltić
