On za portal Free media kaže da se 5. oktobra 2000. godine nije desila prava revolucija, jer nije došlo do suštinskih promjena u društvu.
“Dogodila se revolucija za 360 stepeni, a trebalo je za 180. Ono što je zaista trebalo da se dogodi jeste da opovrgnemo prognozu Džonija Štulića, da ćemo 40 godina slušati blejanje ovaca“, kaže Gruda.
Prema njegovim riječima, uloga Zorana Đinđića bila je “hiperbolisana“, pa je zbog nedovoljne podrške bio primoran na koalicije sa političarima sličnim Slobodanu Miloševiću.
“Milošević jeste isporučen Hagu, ali iza njega je ostalo hiljadu malih Miloševića. Nažalost, revolucija se vratila na početnu tačku“, ističe Gruda.
On navodi neke nedostatke tadašnje, dugo očekivane, revolucije.
“Nije došlo do dekontaminacije društva, ni do defašizacije, nije se desila katarza i nije se promijenio odnos prema susjedima. To je bila ista politika s početka devedesetih, samo s malim kozmetičkim promjenama“, ocjenjuje on.
Dodaje da je u narodu tada postojala euforija i nada u stvarne promjene, ali da su od “demokratskih potencijala“ ostali samo “politički sateliti vlasti iz Beograda“.
“To su bili poslušnici i poltroni koji ovde nisu ništa uradili. Infrastruktura u Sandžaku danas je ista kao i prije promjena“, kaže Gruda.
Po njegovom mišljenju, srpsko društvo je bilo primorano na promjene spoljnim okolnostima.
“Promjene se nikada ne bi dogodile da nije bilo sankcija, da društvo nije bilo iscrpljeno poslije ratova, protjerivanja i genocida. Milošević bi i dalje bio na vlasti“, smatra on.
Gruda podsjeća da su devedesete godine u svijetu donijele velike preokrete, dok je u Srbiji sve išlo u suprotnom smjeru.
“Umjesto da imamo ok’n’rol, mi smo imali turbo-folk. Umjesto da snimamo najbolje filmove, mi smo vodili ratove. Umjesto da zadržimo omladinu, mi smo je pustili da ode. Problem je što se operativni sistem prosečnog građanina Srbije nikada nije ažurirao“, zaključuje Gruda.
A. Šaljić
