Često se na kapiji velikih stvari, ne usudi da potegne rezu, da gurne krilo ramenom, i ušeta u svijet onoga što bi moglo biti, zbog ušuškanosti u komfor koji pruža poznati teren.
Svega nekoliko stvarno veličanstvenih kapija, otvorimo, ne plašeći se ishoda. Vjerujući da je naš izbor, jedna od velikih mogućnosti, a da se nikada ne zapitamo šta bi bilo da smo na druga vrata pokucali.
Sretni su oni koji od početka njeguju jednu plemenitu osobinu, da je izbor uvijek na nama i da je on naša odluka. Sretni su oni koji slušaju svoj unutrašnji glas.
Kada jednom odabereš profesiju, ili kada ona odabere tebe, odabrao si čitav set vještina koje moraš da njeguješ, da baštiniš i da razvijaš. Odabrao si manir kojim ćeš se izražavati, i koji će biti tvoj lični pečat.
Sreća je što mlade godine krasi bunt, i što je u toj dobi, ego jako izražen, vrlo često ili apsolutno, bez pokrića, pa očarani svojim prividnim uspjesima olako otvaramo portale, grabimo oficirskim hodom.
U rukama brošurica. Na balkonu pijemo kafu, moja najbolja drugarica i ja. Ona je ljepotica koju krasi bistar um, dar za jezike i nevjerovatna načitanost. Filozofiramo, smijemo se pitanjima, dogovaramo se za izlazak. Brinemo neke tekuće brige. Ne brinemo o stvarima iz brošure, predamnom su zlatna vrata…
Prijemni ispit, iz nekoliko segmenata, kao ljubav na prvi pogled.
Pjevanje, pismenost, ples, opšta kultura…
Kapija se sama otvorila.
Nalaziš se na nekom bajkovitom mjestu, zagledan u neke entuzijaste, tek par godina starije, koji sviraju i uče te muzičkoj pismenosti, ili traže da čitaš Hrestomatiju, i podug spisak pedagoških naslova.
Oprobaš se i kao predavač, na ispitnim časovima, izručivši pred ta mala bića, sav talenat za crtanje ili pisanje. I znaš, to je to.
Ocjene časa, od strane nekih malih ljudi iz klupa, koji na listićima iznose šta je bilo dobro i šta im se dopalo, šta su novo naučili i gomila cjedulja sa crtežima i rečenicama koje ti govore: Na pravom si putu.
Odglumiš etidu, čiji sveukupan tekst glasi: ” Zdravo.”
– Zdravo.
” Kako si?”
– Kako si?
” Dobro.”
– Dobro.
I naučiš konciznost. Da je manje veće, da sa malo kažeš puno…
Diploma je kao tek zakletva da ćeš biti bolji svakoga dana.
I kreneš vijugavim seoskim drumom, pun ideja i entuzijazma. Podučavaš male velike ljude, a ustvari, ti učiš od njih, kada ti, trnjem izgrebana ruka pruži domaću zadaću tačno irađenih zadataka. A na pitanje: “Šta ti se dogodilo s rukama”, dobiješ odgovor:”S jeseni beremo šipurak, a od prodaje kupimo sve što nam treba za ovu školsku godinu”.
I kao poseban orden, primiš saznanje kroz petnaest godina, da ta ruka negdje u inostranstvu, zarađuje čestit hljeb, i u dvadeset i petojoj ima i porodicu i riješeno stambeno pitanje….
Iza strogoće, sakriješ suzu, a nestašluke praštaš, jer čitaš mladu dušu, koja uplašena pred ovim velikim svijetom, vrišti da je neko, makar i kroz negativnu pažnju, primijeti…
Nekad si prijek i preko mjere, a nekekada ti se čini da si mekaniji od oblaka.
Zakleo si se da nećeš da se ogriješiš o nečije dijete, o nečije sve što ima, kao što se neko nekad, možda, ogriješio o tebe.
Nekada ostaješ do kasno, pišeš i planiraš, a nekada se pitaš “Šta mi je ovo trebalo, da posao nosim kući”. Al te sve te dobre ocjene na testovima “podignu” pa kažeš : “Ma heeeej, sve je dobro, naučili su..”
Kad u životu otvoriš Zlatnu kapiju roditeljstva, tada svako dijete doživljavaš kao svoje. Kao učitelj dobiješ još jednu dimenziju koja te čini ranjivijim i toplijim. Tada sve ljude gledaš milostivijim očima. Lakše praštaš, više ih razumiješ…
Ali prema sebi postaješ strožiji.
I pitaš se : “Jesam li ja uopšte dobar roditelj=učitelj”.
A sve dok se pitaš dobro je.
Jer biti učitelj, znači svakog jutra iznova i iznova birati da odlaziš na posao, nasmijan, ostavivši sve iza sebe, kao da samo postoje slova i brojevi, neki akvarel i note….
Jer dok se pitaš, znaš da je profesija odabrala tebe! A ne ti nju. Ona je tvoj poziv, a poziv sa sobom nosi pitanja. Jesam li se dovoljno dobro odazvao i prije alarma, da se probudim i nasmijan ušetam u svijet ,”hiljadu zašto” pitanja.
Autorka teksta je Merima Brulić, profesorica razredne nastave iz Sjenice.
Stavovi autora u rubrici “Slobodno o svemu” ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Free media.
