Neću da udovoljim nacistima kojih u našem društvu nikad nije manjkalo i kojima se ideje uglavnom svode na isto: “da palimo odavde”.
Vjerujem da selektivna pravda, netransparentni procesi, nasilnički ambijent, kontaminirana sredina i nacionalizam kao sigurna poluga manipulacije građanima, na kraju dana neće uspjeti da kod Bošnjaka stvore osjećaj da su obični turisti u vlastitoj državi. (Ne treba zaboraviti da muslimani na ovom prostoru žive više od pola milenijuma i još uvijek traže prava.)
Hoću da vjerujem da ovo društvo nije dibidus retardirano i umobolno te da će jednog dana primijetiti jednu očiglednu razliku: da odgovorni za ubistvo na željezničkoj stanici u Novom Sadu nisu privedeni, da odgovorni za rušenje Savamale nisu privedeni, kao ni za zvučni top.
Isto su prošli i oni koji su nasilno izbacivali studente sa DUNP-a, ali jesu uhapšeni momci iz Novog Pazara, Nikola i Hamza, koji su tražili svoja prava, držali transparente i, ono što je nesumnjivo, aktivno promovisali suživot.
Izgleda da nekoga ko je veći dio života potrošio na fašističke parole opasno vrijeđa kada neko pokaže da je suživot ipak vrlo moguć.
Hapšenje studenta Nikole i Hamze vidim ne samo kao zastrašivanje, već i kao osvetu za promociju multikulturalnosti.
Oguglali smo na priče o atentatima koji se nisu desili. Koliko to sve liči na jadno montiran proces, sugerisao je advokat Esad Duljević ocjenom da uhapšeni nisu dovoljno vješti ni praćku da koriste, a ne da imaju oružje.
Dok svi čekamo da studente puste, neko čeprka po njihovim telefonima ne bi li našao neku psovku ili internu šalu. Građana Novog Pazara skoro da nema da se zauzmu za ovu djecu.
Nekako se sve više komentarišu ispadi nacionalizma, koji imaju svoju dinamiku i pojavljuju se uvijek kada treba zamaskirati ovakve nepravde.
Ne znam da li se to jasno vidi, ali postoji neka dinamika u tim grozotama, kao da neko povremeno provjerava šta sve Bošnjaci u Srbiji mogu da izdrže, na šta će se sve navići i da li žabu treba još kuhati.
Sad je fašizam na tribinama postao nešto skoro sasvim prihvatljivo i uobičajeno. Kad hladne glave posmatramo sav taj nazovi sport i fudbalske utakmice u Novom Pazaru, vidimo da ljudi po zanimanju huligani lagano dođu u pratnji policije.
U besprijekornoj organizaciji budu sprovedeni do mjesta na kojem nastupaju, zatim odrade svoj govor mržnje i sve predviđeno repertoarom, nakon toga se fino, u dobrom raspoloženju, bez sekiracije, naravno, zdravo i veselo vrate domovima.
Šta je uradila država da to zaustavi, da stane na kraj tome? Ili je možda to taj ustavni poredak?
To nisu navijači, to je država. To rade svakog puta da pokažu da u ovoj zemlji može lagano i da normalni ljudi, a pogotovo ne političari, ne mogu ništa učiniti povodom toga. To je poruka da tu ne pripadaju i da treba da “pale odavde”.
Autor teksta je Armin Šaljić, novinar i profesor sociologije sa pravima građana.
Stavovi autora u rubrici “Slobodno o svemu” ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Free media.
