Od prvog do hiljaditog trika prošlo je pola veka magije, kojom ovaj novopazarski mađioničar i dalje očarava i najzahtevniju, najmlađu publiku.
Ranko Raki Pavlović, jedini mađioničar u Novom Pazaru i okruženju, kaže za portal Free media da su deca, od šest do 12 godina, njegova najvernija i najiskrenija publika.
Uprkos činjenici da je novim generacijama, u eri interneta, sve teže držati pažnju, ovaj novopazarski mag još uvek uspeva da ih oduševi.

“Današnju decu je mnogo teže oduševiti nego nekada, jer ona dosta toga vide na društvenim mrežama, što im otkrivaju neki propali mađioničari, dok recimo, pre dvadesetak godina, kada bih se pojavio i samo mahnuo rukom, dobijao bih ogromni aplauz“, kaže mađioničar Raki.
Nakon poluvekovnog iskustva, naučio je hiljadu trikova, a stotinak ih koristi u nastupima.
Uz savršeno navežban program od 40 minuta, on ne dopušta šapat pauze na njegovim rođendanskim nastupima.
“Svaki trik treba da bude izuzetno dobro uvežban. To je isto kao kada pesmicu neku čitate, pa postoji zarez, tačka, znak uzvika ili upitnik, tako je i sa magijom. Ako jedan zarez ili tačkicu izostavite, trik je propao. Kod mene deca nemaju vremena da pričaju i da galame, jer non-stop ide nešto novo, pa im ne dopuštam pauze“, pojašnjava nam on.
Ovaj mađioničar po opredeljenju, radnu karijeriju završio je u marketing službi Radio televizije Novi Pazar, a njegova najbolja reklama su zadovoljna deca i njihovi roditelji.
“Verujte da i dalje imam dosta posla. Deca umeju iskreno da se raduju, a ja uz njih svoj program odradim fenomenalno. Svakih sedam do osam dana imam poziv za neki rođendan. Dečica i roditelji kada vide moj program, uzimaju mi vizitkarte i konstantno me pozivaju. Kad su oni zadovoljni, i ja sam“, ističe on.
Najavljuje da će uskoro posetiti sve novopazarske škole, a potom sa kolegom glumcem iz Niša, planira turneju od Raške, preko Baljevca i Ušća, a potom i nekih crnogorskih gradova.
Od mađioničarstva može lepo da se živi
Ovaj poznati novopazarski mađioničar kaže da od tog zanata može lepo da se živi i zaradi, iako se, zbog stalnog zaposlenja, ipak nije opredelio da to bude njegov jedini poziv u životu.
“Možda sam i pogrešio, možda i nisam jer sam i ovim zadovoljan. U svakom slučaju skoro sve trikove znam koje rade najveći mađioničari sveta i verujem da sam među deset najboljih u Srbiji“, tvrdi Raki.
Turneje su uzbudljive, isplative, ali i naporne. Kao penzioner, zadovoljan je povremenim nastupima pred dečijom publikom.
“Turneje sam prestao da radim pre sedam, osam godina, možda i više, zbog toga što je teško i naporno nositi veće rekvizite. Prebacio sam se samo na rođendane i turneje po školama, iako je zarada manja“, objašnjava.
Više rekvizita, veća iluzija
Dugogodišnje iskustvo naučilo ga je da više rekvizita povećava iluziju, a samim tim i oduševljenje, kako novopazarske, tako i svake druge publike.
“Što imam više i kvalitetnijih rekvizita, publika na to i reaguje bolje. U početku sam bio siromašan sa tim rekvizitima, pa sam zbog toga upotrebljavao fakirizam, probadanje iglama i te neke stvari koje nije trebalo da radim“, kaže on.
Dokazivanje na takav način izazivalo je jezive reakcije publike, pa je odlučio da odustane.
“Opredelio sam se strogo na mađioničarske trikove i manipulacije. Ja sam klasični mađioničar, manipulator, čarobnjak. Kako je vreme prolazilo, kad sam došao do nekog novca, ulagao sam u sebe i rekvizite i shatio da je publika zadovoljnija“, objašnjava Raki.

Kao punoletan mladić upoznao je ljude koji su pravili rekvizite, koji su tada bili veoma skupi, ali sa njima je kompletirao i prvi nastup od desetak minuta.
“To je bio izuzetno lep program za uže društvo, kada ljudi uživo gledaju nešto, a ne znaju kako to nastaje, na koji način vadim loptice, kako nestaju dinari, kako menjam boje kartama i slično. Raki je već tada bio neko i nešto u društvu“, priča nam on kroz osmeh.
Kasnije je nabavio i rekvizite za velike iluzije, kao što je probadanje glave sa 17 noževa ili presecanje žene na pola i nikada mu se nije dogodila nijedna nezgoda, niti se neko povredio na njegovom nastupu.
“Postoji mogućnost da se osoba povredi, ako ne sluša instrukcije izvođača trika. Ali meni se to nije dogodilo. Što se tiče sitnijih grešaka, iako ih je i bilo, publika to nije primetila. Improvizovao bih da je tako i trebalo da se dogodi“, objašnjava.
Dodaje da su povrede češće u fakirizmu, dok se u Rakijevoj magiji i manipulaciji greške retko dešavaju.
“Sve imam u malom prstu, hiljade trikova u mozgu, a pred svaki nastup, trening. Ja non-stop nešto vežbam. Imam prostoriju za rekvizite i svakodnevno po nešto treniram, pogotovu manipulaciju. Recimo, vadim 15 ping pong loptica iz usta. To je iluzija u kojoj se vidi da ih ja vadim iz usta, a da li sam izvadio 15 ili samo jednu, to je pitanje“, kaže Raki.
Trik sa golubovima mu je omiljeni, a sečenje kanapa je najduže vežbao, punih šest meseci.

“To je trik koji mi je pokazao kolega na Balkanskom kongresu gde ja sečem kanapu koja postaje čitava, onda je presečem na dva dela, pa je ponovo spojim da je čitava. Na kraju uzimam kanapu i stavljam je pozadi na leđa, vučem je i provlačim kroz moj stomak i vi gledate iluziju koja kao da je stvarna“, priča nam on i dodaje da su mu najteži trikovi koje je sam izmislio.
Tokom svoje mađioničarske karijere mnogo je učio, proučavao literaturu o hipnozi i manipulaciji, družio se sa kolegama na kongresima, Dejvid Koperfild i Brok Gil su mu uzori, a najbolji prijatelj mu je Novopazarac Valentino.
“Moj najbolji prijatelj je Ihmija Bihorac, zvani Valentino. On je bio možda najbolji zabavljač u nekadašnjoj Jugoslaviji, ali nije bio mađioničar, već žongler. Radio je u jačim cirkusima nekadašnje Jugoslavije i ja mislim da je tada najbolji žongler bio. On je bio i fakir, ležao je na staklu, na ekserima, pa ga je gazio kombi, probadao se raznim bodežima. Imao je izuzetan program gde sam ja imao čast dva puta po petnaestak dana da budem sa njim na turneji. Nisam učestvovao, ali sam mu pomagao u izvođenju nekih tačaka“, priseća se Raki.
Mađioničari su lukave i ljubomorne kolege
Kao dugogodišnji član Udruženja mađioničara, on kaže da su kolege u toj branši izuzetno lukave i ljubomorne, ali da on nije takav, možda zbog toga što nema konkurenciju.
“Kada su pitali Hudinija, koji su najbolji mađioničari na svetu, odgovorio je – nažalost, mrtvi. Nije želeo da ima konkurenciju. Ja nisam ljubomoran, svakom kolegi otkrijem svoj trik“, tvrdi ovaj novopazarski mađioničar.

Navodi takođe da je imao i pozitivna iskustva kroz učešće na brojnim Balkanskim kongresima, koji su bili dobra prilika za dopunjavanje znanja i veština, kao i saznanja o najnovijim aktuelnostima u svetu magije.
Mađioničarstvo me naučilo da budem dobar čovek
Kad je spoznao sve manipulacije, prevare i iluzije, čvršće se uhvatio za istinu kao trajnu vrednost.
“Mađioničarstvo me je naučilo da budem dobar čovek, uprkos uvreženim shvatanjima o magiji, koja se doživljava kao nešto suprotno od toga. Uspeo sam dobro da vaspitam svoju decu, ćerku i sina, zajedno sa svojom suprugom i to je moje najveće bogatstvo“, ponosno ističe Raki, koji u svetu magije još uvek nema naslednike.
Pokušao je, kaže, da animra i neku decu u komšiliku, ali niko do sada nije pokazao dovoljno ljubavi i upornosti za takvu vrstu posla.
“Moju decu to nije interesovalo, kao ni moje prijatelje, ali ja ovom prilikom pozivam dečicu koja su zainteresovana da se bave time, da mi se jave. Rado bih ih naučio i obučio veštinama koje znam, a ako bi hteli da me naslede, bio bih presrećan“, zaključuje mađioničar Raki.
S. Ljajić
Foto: Ustupljene fotografije




