Weather Data Source: 30 days weather Novi Pazar

I ja se pitam – Žene u Novom Pazaru smatraju da posledice ekoloških problema najviše trpe deca

Ženama u Novom Pazaru treba više edukacije i podizanja svesti o spektru tema koje se odnose na ekologiju i zaštitu životne sredine, smatraju naše sagovornice u ovom gradu.

Portal Free media organizovao je drugu neformalnu diskusiju pod nazivom “I ja se pitam“, uz podršku Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS), sa ovdašnjim ženama različitih godina i obrazovnih profila.

Naše sagovornice smatraju da posledice ekoloških problema najviše trpe deca, a tvrde da zagađen vazduh, smeće, krvave reke, buku i saobraćajni haos kao probleme više primećuju mlađe osobe, a da je starijim ženama potrebno što više pričati o tome.

One rešenje problema vide u neprestanom pritiskanju sistema, koji treba da primenjuje zakon, novčanim kažnjavanjem nesavesnih građana, ali bez selekcije i gledanja kroz prste velikim preduzetnicima i kompanijama.

U želji da učesnice ovih skupova mogu slobodno, bez ustezanja ili straha da iznose svoje stavove, odlučili smo da im ne objavljujemo fotografije i imena.

“Treba raditi na podizanju svesti, organizovanju protesta svesnih građana, koji na taj način skreću pažnju na problem, ali i kažnjavanju ljudi. Mi ovde imamo ‘hatar’ za sve, to je rabota koja uništava nas i našu decu. Nije mi jasno šta treba da se desi da bi se neko dozvao pameti. Ovde zakon postoji samo na papiru, ne sprovodi se, a jedno od rešenja problema je njegovo sprovođenje”, rekla je jedna od njih.

One priznaju da se stanje pomerilo sa mrtve tačke, jer se konačno počelo o tome pričati javno, ali da je previše štete decenijama unazad učinjeno.

Neke od naših sagovornica ističu da sve navedene segmente zaštite životne sredine treba slikovito opisivati, dajući primer da će prosečna žena u ovom gradu najbolje razumeti ako joj se kaže da se vodom iz ovdašnjih zagađenih reka, odnosno kanalizacijom, zaliva voće i povrće, koje potom preko pijaca i prodavnica, završava u njenoj kući.

Novi Pazar centar grada

“Mi u Novom Pazaru živimo pod konstantnim pritiskom, na koji smo prosto naviknuti. Plućno odeljenje Opšte bolnice puno je dece zbog zagađenog vazduha koji udišu, a o tome se ćuti. Potrebne su nam najosnovnije mere koje su odavno doneli evropski gradovi, jer nije normalno da putujete pola sata od zgrade bolnice do centra grada, nije normalno da vas ujutru u pet sati budi nesavesni komšija bukom motora ili da vam gradilište bude tik uz prozor”, rekla je jedna od njih.

Sve su ukazale na veliki problem buke, naročito u ulicama u centru grada, na koji se većina privikla, pa ga primate tek po povratku iz nekog drugog grada.

“Gradilišta su na sve strane, da li neko od nadležnih razmišlja o tome kako godinama unazad žive ljudi u tim ulicama. Ja živim u Kosančićevoj ulici, gde je nekoliko gradilišta četiri meseca od sedam do 19 časova radilo praveći neverovatnu buku. Građani nemaju kome da se žale na to, bukvalno. Kao da je deo naše kulture postao da budemo tolerantni, čak i za ono što nije normalno. U ovom gradu svi vode računa da se nekome ne zameraju, a na sve ostalo žmure”, rekla je jedna od učesnica ovog skupa.

Ona ističe da je nakon brojnih problema, koji podrazumevaju i to da vetar sa tih gradilišta raznosi prašinu, šut i kartone, te da se ne seća kada je decu poslednji put izvela u dvorište, otišla sve to da prijavi komunalnoj miliciji.

“Tamo me je dočekao novi šok, jer su mi rekli da sve to treba da prijavi investitor. Zamislite vi da dođe investitor i sam sebe prijavi, pa to nema nigde. Sve vam to govori da su obični građani nemoćni, da prosto nemaju kome da se obrate za pomoć i da smo taoci svega toga“, ispričala nam je ona.

Naše sagovornice kažu da im smeta to što se na zagađen vazduh ukazuje samo zimi, tokom sezone grejanja, jer je on zagađen i tokom ostalih meseci u godini.

Novi Pazar centar grada

Kako kažu, očekuju da ih lokalna samouprava svakodnevno obaveštava o nivou zagađenja, da li treba da šetaju ili ostanu kući, jer zagađen vazduh prouzrokuje autizam kod dece.

Razočarane su činjenicom da su nedavno u centru grada umesto formiranih stabala zasađeni “prutovi“, kojima treba nekoliko godina da izrastu i počnu da prečišćuju vazduh.

“Svi mi mnogo toga znamo, ali ćutimo. Ne treba vam veliko znanje da primetite boju dima koja izlazi iz neke kuće ili zgrade i da shvatite koju vrstu grejanja koriste. U centru grada imate zgrade koje koriste ugalj, mnogi koriste motorno prerađeno ulje ili skupljaju strize od lokalnih krojača. To svi očito znaju, osim onih kojima je posao da kažnjavaju te ljude. Tokom najvećeg zagađenja vazduha bilo je preko 200 mališana na klizalištu u centru grada. Zašto, zato što mnogi građani ne veruju u ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo. Nikada više alergija nismo imali nego sada”, ispričala nam je jedna od učesnica skupa.

Među našim sagovornicama je bilo nekoliko majki koje tvrde da posledice svega najviše trpe deca u ovom gradu, koja su iskrenija od odraslih i često govore da nešto mnogo smrdi kada su na ulici.

Jedna od njih je rekla da je shvatila da je stanje alarmantno kada je videla da njen sin sa tri godine reku crta braon bojom i da primećuje da u njoj “ima samo malo smeća” ili da se mlađi čude kada im kažete da se tu nekada kupalo.

One veruju da sa edukacijom treba krenuti u vrtićima, kada se formira svest dece, te da će ona onda prozivati nesavesne roditelje koji zagađuju okolinu i bacaju otpadke.

Ove Novopazarke kažu da je svest ljudi o odvajanju otpada još uvek predaleko, ali da bi uz edukaciju i postavljanje različitih kontejnera to moglo polako zaživeti, te da bi za početak uzemljeni kontejneri rešili deo problema.

“Mi pokušavamo da utičemo na svest građana na različite načine, a jedan od inspektora nam govori da krv u rekama nije strašna, jer je to organski otpad. Ja smatram da za početak o svemu treba pisati putem društvenih mreža, koje danas svi koriste, prozivati pojedince unutar sistema koji ne rade svoj posao kako treba, jer verujte da običnim statusom ili videom možemo da utičemo polako na promenu svesti ljudi”, rekla je jedna od njih.

One smatraju da Grad dobija velika sredstva putem različitih taksi, a da im nije poznato gde završava taj novac, kako se i na šta on troši.

Smatraju lošim to što nadležni prebacuju odgovornost jedni sa drugih, te da su građani sada prinuđeni da se obraćaju višoj instanci, Ministarstvu za zaštitu životne sredine.

One smatraju i da se lokalni mediji nedovoljno bave ovom temom, te da za mnoge akcije nisu na vreme obaveštene.

Jedna od naših sagovornica smatra da građani previše krive nadležne ustanove za ekološko stanje, a da zapravo svi treba da krenemo od sebe.

“Mi treba da se promenimo, pa onda da tražimo od nadležnih da rešavaju probleme. Naša svest treba da bude na većem nivou, da ne ostavljamo otpadke iza sebe, da ne pljujemo na ulici, jer to nije normalno. Uvek me je zanimalo gde prestaje naša odgovornost, a odakle počinje njihova”, rekla je ona.

Naše sagovornice kao rešenje brojnih ekoloških problema u ovom gradu vide pošumljavanje Borića, brda sa borovom šumom pored grada, koja je izgorela pre 13 godina, ali i drugih površina u gradu i njegovoj okolini.

Novopazarke su svesne da je veliki procenat ovdašnjeg stanovništva neobrazovan i da ne razume važnost zaštite životne sredine, a kao primer navode da ovde mnogima nije strašno to što se ljudima istovare drva za grejanje na sred ulice i tu danima stoje dok se ne unesu u dvorište.

Svima je interesantna činjenica da se ovdašnji građani potpuno drugačije ponašaju kada odu u inostranstvo ili drugi grad, jer su svesni da im je uređen sistem i plaše se kazni.

“Tamo će da te prijavi prvi komšija, ako vidi da radiš nešto što ne treba, tamo su svi pojedinačno komunalna milicija. Najčistiji grad u svetu je Singapur, zašto, jer su ogromne kazne, pre svega za pljuvanje po ulici. Kod nas ljudi pljuju, tresu nos, bacaju pikavce, rade sve što u normalnom društvu nije dozvoljeno”, primetilo je više naših sagovornica.

Jedna od njih je takođe ukazala da se posle dužeg boravka van Novog Pazara svaki put šokira samim ulaskom u grad, jer je podseća na prljavu varoš, punu kičeraja, sa nabacanim zgradama, bez reda i svetlećim reklamama na sve strane, koje više zaslepljuju nego što imaju neki efekat.

  • Neformalne diskusije “I ja se pitam“, biće na različite teme organizovane do kraja godine, a nastale su iz potrebe da se žene u Novom Pazaru pitaju o brojnim problemima koji tište ovu zajednicu, a o kojima uglavnom pričaju muškarci.
Realizaciju projekta “I ja se pitam“ finansijski je podržala Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS). 

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

A.Bajrović

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on email

Najnovije vesti