Sve to prerasta u ozbiljan društveni problem, koji se označava terminom ekranizam.
Stručnjaci upozoravaju da vrlo često mnogim tinejdžerima društvene mreže predstavljaju jedini “prozor u svijet”, a da su sa druge strane i sami roditelji često žrtve trke sa poslovnim obavezama, pa ne stižu da se dovoljno posvete djeci, niti da se adekvatno postave prema dječjim navikama i njihovim savremenim “igračkama”.
Defektolog iz Novog Pazara Mejra Gusinac kaže za portal Free media da se već dugi niz godina bavi razvojem mališana predškolskog i školskog uzrasta, te da je kroz dosadašnju praksu primjetila kako se iz godine u godinu povećava broj mališana sa problemima vezanim za motoriku i sa poteškoćama u razmišljanu, a da je sigurno jedan od krivaca za sve to vrlo prisutni ekranizam.
“Ekranizam je nešto što je trenutno najzastupljenije kod nas. Autizam i neke druge genetske bolesti su nešto do čega dolazi prije rođenja, a ekranizam se javlja nakon porođaja, odnosno nakon djetetove prve ili druge godine”, kaže ona.
Smatra da je jedan od razloga za ovu pojavu sam način na koji se djeca odgajaju u Novom Pazaru, ali i u čitavoj zemlji.
Kako kaže, djeca su sve manje na ulici, u dvorištu, a sve više u kući, zato upozorava da prekomjerna upotreba tehnologija dovodi do toga da dijete nema dobar osjećaj za dvosmjernu komunikaciju.
“Čim im je neki sadržaj dosadan, oni, nemajući strpljenje, odmah prebacuju na druge sadržaje. Tako djeca danas sve više dobijaju tantrume kada ne dobiju ono što žele i odmah. Ljudi na takvu djecu uglavnom gledaju sa rezervom smatrajući da su djeca bezobrazna, razmažena, a djeca su ustvari samo navikunuta na takvo stimulisanje gdje odmah dobijaju povratnu informaciju”, pojašnjava ona.
Dodaje da djeca na telefonu dobijaju odmah traženu i informaciju, a da se u stvarnom životu ne može odgovoriti istog trenutka na njihove prohtjeve.
“Problem jeste u tome što roditelji ne shvataju koja je ozbiljnost gledanja televizije ili bilo kakvog sadržaja na stranom jeziku tako da nam sve više dolaze djeca sa znacima iz spektra autizma, djeca nam ne govore, nemaju razvijenu finu motoriku, pa je čak i gruba motorika jako usporena”, kaže Gusinac.
Kako ona kaže, ekranizam utiče na cjelokupan razvoj djeteta, na emotivni, fizički, kognitivni, socijalni i svaki drugi oblik.
Njen savjet je da bebe i najmlađi članovi porodica ni u kom slučaju ne budu izloženi televizoru ili telefonu, bar do druge godine zbog radijacije i zračenja, koji utiču na uspostavljanje sinapsi u mozgu.
“Mi imamo djecu koja prije svega imaju probleme u ponašanju. Djeca imaju tantrume, izlive bijesa, samopovrijeđuju se, povrijeđuju drugu djecu. Sve to oni vide na telefonu ili televizoru. Igrice su, na primjer, pune agresivnog sadržaja, ali mi to ne vidimo. Ono što vidimo jeste da se dijete zanima, ali ne i kakav utjecaj to ima na dijete. Sve je veći broj djece sa smetnjama, ali i roditelja koji primjećuju da ponašanje njihove djece odstupa od nekih razvojnih normi i ta svijest je veliki plus jer počinju sa ranom intervencijom “, kaže Gusinac.
Ona tvrdi da su vidljive posljedice ekranizma i kada je u pitanu motorika kod mališana.
“Djeca koriste sve češće samo dva prsta što utiče negativno na njihovu finu motoriku, jer pored palca i kažiprsta, ostala tri prste veoma slabo koriste što se odražava i na to da djeca ne umiju da drže olovku, pa i roditelji postavljaju sve češće pitanje da li je možda neophodno odložiti polazak u školu i da li je bolje ponovit predškolsko”, kaže ona.
Za ekranizam se često kaže da je bolest modernog doba, dok stručnjaci ovaj pojam vezuju za prekomjernu upotrebu digitalnih uređaja u najranijem djetinjstvu, nakon čega se razvija određena klinička slika sa dugoročnim posljedicama.
Jedan od roditelja koji ima svoje viđenje o tome kako se pravilno postaviti prema gedžetima je matematičar Zlatko Mehonjić iz Novog Pazara.
On za naš portal iz ugla roditelja govori kako nije jednostavno ispratiti sve termine koje mladi koriste, a kamoli pružiti idealnu zaštitu današnjem djetetu.
“U posljednjih 10 do 15 godina su se mnogo razvili digitalni uređaji i taj digitalni svijet, a mi se, kao stariji, nismo prilagodili još uvijek, dok naša djeca rastu i stasavaju u tom svijetu i u mnogim stvarima su ispred nas. Naša djeca se čak drugačije druže nego mi. Druženje se svodi na online igranje igrica uz chat ili razgovor preko telefona“, kaže Mehonjić.
On podsjeća na velike razlike u roditeljstvu u odnosu na ranije generacije.
“Ono što se razlikuje od našeg vremena jeste da su naši roditelji brinuli kada ćemo se vratiti kući, da li ćemo se vratiti živi i zdravi, dok mnogi roditelji danas imaju problem da djecu ‘istjeraju’ malo napolje da se igraju“, kaže Mehonjić.
Po njegovom mišljenju tajna ispravnog postupanja je u nekom balansu između vremena provedenog na internetu i načina na koji se to vrijeme na internetu provodi.
On smatra da mnogi današnji roditelji ne obraćaju pažnju na oznake o ograničenjima sadržaja na netu.
“Oznaka Pegi 13 znači da dati sadržaji nisu prikladi za djecu mlađu od trinaest godina i to stoji na mnogim igricama, međutim, te se igrice skidaju, to igraju djeca već od četiri i pet godina što je veoma loše jer to nisu ljudi džabe ograničili na taj način“, kaže Mehonjić.
On objašnjava da mnogi roditelji kupe mališanima uređaje i puštaju ih da, kako kaže, rade šta i kako hoće.
“Neki roditelji misle da je dijete sad za kompjuterom, ono će da nauči, da postane programer, međutim, to i nije baš tako, jer se energija i vrijeme mogu gubiti u običnom svijetu, a isto tako i u digitalnom“, kaže Mehonjić.
Prema njegovom zapažanju dječiji internet svijet sa sobom nosi novu kulturu i čitavu terminologiju koju odrasli često ne razumiju.
“Kada je riječ o vokabularu današnje djece koja su pod utjecajem digitalnog svijeta mogu reći da od svoje djece često čujem neke nove izraze kao što su skibidi, sigma, rizovanje i naučio sam u međuvremenu šta to znači. Jednostavno komuniciranje sa djecom u današnje vrijeme postaje izazov, moramo učiti i biti u toku“, priča nam on.
Mehonjić podsjeća na ekstremne primjere u kojima je internet imao jak utjecaj na stil života mladih.
“Radim u školi i imam učenika koji govori bolje engleski jezik nego svoj maternji, bosanski jezik, odnosno, taj učenik govori bosanski jezik engleskim akcentom. Odmalena je u tom digitalnom svijetu, u onlajn igrama sa prijateljima iz Amerike i sa svih strana tako da je on djelomično neprilagođen svijetu u kome živimo. S druge strane sam imao učenika koji je imao motoričkih problema, teško je držao olovku u ruci, ali sam bio fasciniran kada sam vidio kako on koristi telefon, kojom brzinom kuca, skroluje“ kaže on.
Njegov kolega, nastavnik informatičkih predmeta u Tehničkoj školi Rifat Ljajić kaže da roditelji, kao i svi odrasli, trebaju biti dobar primjer kako se koristi internet, jer su djeca sklona tome da navike roditelja oponašaju.
“Ako roditelji koriste internet na ispravan, edukativan način, velika je vjerovatnoća da će i djeca koristiti internet na taj način. Preporučio bih da roditelji i odrasli uopšte zajedno sa djecom pretražuju internet i njegove korisne i edukativne resurse, jer on pruža mnogo toga korisnog”,kaže Ljajić.
On za portal Free media govori kako ekranizam nije jedina opasnost koja vreba mlade ljude, da su zatočenici ekrana često žrtve sajber nasilja.
“Bitno je djeci naglasiti da se sajber nasilje ne dešava uvijek negdje tamo, već i u našem okruženju, u našoj zajednici, među našim prijateljima, vršnjacima, porodicom i potrebno je reći da je prijavljivanje tog nasilja sasvim u redu i da djeca ne trebaju to da potiskuju i drže u sebi, već da nasilje treba prijaviti”, rekao je on.
Kako ističe, život na društvenim mrežama ima prevashodno veze sa trendovima.
“Jasno je da i djeca i odrasli žele da prate trendove koji su na internetu, jer to je popularno u današnjoj kulturi ali se mnogi izgube u svim tim aktivnostima i onda se može desiti da izgube svoju ličnost, svoja interesovanja, da ne znaju više ko su i čime žele da se bave u stvarnom životu, šta žele da istražuju i da rade u budućnosti. To je veliki problem, ali edukacija na tom polju može pomoći da se taj problem minimalizira”, kazao je Ljajić.
A. Šaljić
Projekat “Roditeljstvo u digitalnom dobu“ realizuje Udruženje građana Free media, uz sufinansiranje iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva informisanja i telekomunikacija.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
