Ovaj rašireni trend ipak je, prema mišljenju stručnjaka, najviše prisutan kod mladih koji sate provode sa telefonima, igraju igrice, komuniciraju, poručuju hranu, istražuju, informišu se o aktuelnim događajima, dokumentuju svoje važne trenutke, prate jedni druge na mrežama i slično.
Mnogima je i posao direktno vezan za korišćenje telefona, neki aktivno koriste telefon u restoranu, u školama, a prema svjedočenjima nekih roditelja u Novom Pazaru ima i onih koji na spavanje idu sa telefonom u ruci.
Pojedini roditelji postaju svjesni da su ovi alati neminovnost, da mnoge zabrane imaju druge neželjene efekte te da često jedini put zaštite od neželjenih internet-sadržaja zapravo predstavlja digitalno opismenjavanje djece i njihovo osposobljavanje da se adekvatno postave prema sadržajima.
Jedan od takvih roditelja je Alen Omerović koji za portal Free Media prenosi svoje iskustvo sa TikTok aplikacijom, o kojoj roditeljji danonoćno diskutuju, često nezadovoljni popularnim sadržajima. Alen nam je ispričao zanimljivu porodičnu situaciju u kojoj je i on sam počeo da koristi Tiktok.
“Imao sam zanimljivo iskustvo u prvoj polovini prošle godine kada me je ćerka, u jednom našem razgovoru pitala može li da počne koristiti aplikaciju TikTok. Tada je pohađala četvrti razred osnovne škole. Ja sam, naravno, rekao da ćemo razgovarati, da ima vremena. Međutim, to pitanje je postalo sve učestalije, uz onaj dječiji argument da to koriste drugari”, kaže on.
Želio je prvo da se i sam informiše o toj aplikaciji tako što je napravio svoj profil.
“Prvih nekoliko večeri sam provodio pet do 10 minuta, tek koliko da vidim o čemu se tu tačno radi. Nisam u tom trenutku imao neko dobro mišljenje o TikToku, koristio sam ga isključivo zbog marketinga i samog posla kojim se bavim”, priča nam.
Nekoliko dana nakon toga primjetio je da više vremena provodi na ovoj društvenoj mreži, da bi na kraju došlo do toga da tu provodi više vremena nego na drugim mrežama. On smatra da treba graditi povjerenje i osposobljavati mlade da sami prepoznaju neželjene sadržaje.
Alen Omerović
“Nisam za uvođenje nekakvih kontrola, ni u samom tom odnosu sa djetetom, mislim da se na taj način stvara nepovjerenje. Ono što je na nama roditeljima jeste da razgovaramo sa svojom djecom, jer internet ima pregršt negativnih stvari, ali moramo konstatovati da su tu i pozitivni sadržaji, a jedna od njih edukacija, jer imamo veliki broj korisnih audio i video materijala koji mogu pomoći djeci”, kaže Alen.
S obzirom na to, pitanje kako digitalno opismeniti djecu postaje ključno za njihov razvoj i budućnost. Prema riječima informatičara i stručnjaka digitalna pismenost obuhvata više od same upotrebe, ona uključuje razumijevanje i sigurno korišćenje digitalnih alata, razvoj kritičkog mišljenja i sposobnosti snalaženja u digitalnom okruženju.
Profesorica informatike u novopazarskoj Ekonomsko-trgovinskoj školi Emina Alomerović Gegić kaže da djeca u mlađem uzrastu mogu bez aplikacija poput TikToka.
Ona je i sama nedavno izbrisala profile sa društvenih mreža koji su joj oduzimali mnogo vremena, a za opciju je da se obavlja kontrola, pogotovo kada su u pitanju društvene mreže.
“Svojoj djeci sam aninstalirala TikTok i ne dozvoljavam da gledaju sadržaje te aplikacije, jer smatram da u njihovom dobu to uopšte nije potrebno. To jeste možda ‘out’ i time nisam ‘in’, ali smatram da je bolje da ih ja zaštitim da ne gledaju različite izazove koji se nalaze na internetu, a koji mogu biti opasni i po život i po zdravlje djeteta”, kaže ona.
Ona navodi da postoje i neke korisne aplikacije, među koje spada Family link, koja povezuje sve uređaje na jedan nalog.
“Njome može da se ograniči vrijeme provedeno na samom telefonu. Čim istekne to vrijeme digitalni telefon se zaključa, ne mora to da bude samo telefon, može da bude bilo koji digitalni uređaj. Drugi način jeste da se obilježi starosna dob djeteta. Time mogu da se ograniče sadržaji koji se prikazuju na aplikacijama Google, Youtube ili drugim aplikacijama”, kaže Alomerović Gegić.
Ona smatra da je učenicima bitno da su sposobni da koriste osnove rada na računaru, da koriste aplikacije i druge programe, a bezbjednost i pravila ponašanja na društvenim mrežama ih uopšte ne interesuju.
Emina Alomerović Gegić
“Kada pričamo o bezbjednosti, da se ne koriste šifre ili kakve šifre da se koriste, uglavnom učenici kažu da to imaju negdje sačuvano, uloguju se i to je to. Kada im objasnim da postoji krađa identiteta, da se uzimaju nalozi, da se svašta radi, poput pornografije i ostalih stvari, oni kao da se prvi put susreću sa tim. Mislim da obrazovne institucije moraju da budu u toku sa novim tehnologijama i izazovima koje nam digitalno doba nameće i da prosto nastavni plan i program treba da se promjeni, da se uvede kurs ili radionice na kojima će se pričati o tim bezbjednosnim stvarima na internetu, odnosno o tome kako da djeca prepoznaju opasnost, kako da se zaštite na društvenim mrežama“, kaže Alomerović Gegić.
Ona ističe da djeca od sedam do 17 godina treba da nauče da prepoznaju sve potencijane opasnosti, koje su informacije bitne, a koje nebitne i lažne i da na osnovu tih kritičkih razmišljanja donose sud o ponašanju na mreži.
Digitalna pismenost podrazumijeva pronalaženje informacija, komunikaciju, stvaranje digitalnog sadržaja, sigurnost i rješavanje problema. Obično se smatra da su u prosjeku mladi digitalno pismeniji od starije generacije. Ipak, stručnjaci ističu da je prepoznavanje i zaštita od štetnih sadržaja bitan segement digitalne pismenosti.
Koordinator Regionalnog inovacionog centra u Novom Pazaru Šemsudin Plojović za naš portal kaže da svako vrijeme ima svoju tehnologiju koja se oduvijek mogla koristiti dvojako, pa da je tako i sa internetom.
“Pošten čovjek puškom brani svoju porodicu, čast, domovinu, a onaj loš njome sve ugrožava, tako da mi trebamo djecu naučiti da internet, elektronske medije i sadržaje koriste na pravi način. Treba da ih motivišemo, ukazujući im na pozitivne stvari, odnosno kako od toga mogu da imaju benefite, jer im je sigurno zanimljivije da igraju neku igricu nego da gledaju neke druge sadržaje, zanimljivije im je da gladaju šta ima na TikToku, nego da slušaju ili gledaju nekog nastavnika“, rekao je on.
Pojašnjava da je to sve mnogo interesantnije, dinamičnije, a da je uloga roditelja i nastavnika da budu motivatori i da motivišu djecu da istražuju načine kako da internet sadržaji i svi elektronski sadržaji budu za, a ne protiv njih.
“Elektronska pismenost prije svega podrazumijeva da znamo procedure korišćenja računara, elektronskih i internet sadržaja sa jedne strane, a sa druge strane to podrazumijeva da mi znamo način na koji radimo sa sadržajima, na primjer kako kopiramo, ubacujemo sliku i tako dalje. U ovom momentu je takođe vrlo bitno da umijemo da prepoznamo realne i istinite sadržaje i da ih razlikujemo od onih nerealnih i tome treba posebno da se posvetimo kako ne bismo bili pogrešno vođeni netačnim sadržajima koje nalazimo na internetu”, ističe Plojović.
On je izdvojio neke od osnovnih internet alata koji su neophodni skoro svakome, pa i najmlađima.
Šemsudin Plojović
“Svakako treba da znaju kako da adekvatno koriste neke internet pregledače, na primjer Edge, Chrome, Mozzilu, Firefox i slično. Takođe je potrebno da poznajete softvere za rad sa tekstom, tabelama, prezentacijama i potrebno je da umijete adekvatno da koristite mail, kao što su Gmail ili neki drugi, to je neki osnov elektronske pismenosti. Iako postoje izuzeci i neki ljudi koji ne posjeduju elektronsku pismenost, a uspješni su, možemo reći da je ona danas neophodna svakom pojedincu“, zaključio je Plojović.
A. Šaljić
Projekat “Roditeljstvo u digitalnom dobu“ realizuje Udruženje građana Free media, uz sufinansiranje iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva informisanja i telekomunikacija.
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
