“Boljševički plenumaš“, ovako sebe opisuje na Instagram profilu mlada Novopazarka Miljana Marjanović.
Ona je studentica treće godine psihologije na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru (DUNP), za koju prijatelji kažu da se beskompromisno suprotstavlja nepravdi i da joj se “pali lampica u glavi“ na svaki vid policijske represije.
Miljana za portal Free media kaže da su ideali njene borbe, ali i lični ciljevi, oduvijek bili lična sloboda i slobodno društvo.
“Društvo u kojem možete izraziti nezadovoljstvo, a da vas niko ne sabotira i ne ubije u krajnjem slučaju. Društvo u kojem možete izraziti sebe, estetski, duhovno, intelektualno, fizički, kako god poželite, ali i da vam niko ne može reći da ne vrijedite“, izričita je ona.
Kaže da je dosadašnje iskustvo pokazalo i da je mnogima u društvu jasno da gandijevski stil borbe ne donosi drastične promjene.
“U početku su ljudi bili prilično uplašeni. Ovako nešto se ne događa svaki dan, tako da sam i to mogla razumjeti. Međutim, ono što me i zabrinjava, ali i raduje, jeste to da su ljudi shvatili da gandijevski protesti s početka ne mijenjaju ništa drastično i da se moramo okrenuti nekim radikalnijim mjerama kako bismo postigli željene rezultate. Problem nastaje u tome što ljudi ponovo nemaju petlje ili nemaju dovoljno elana i kapaciteta poslije godinu dana“, smatra Miljana.
Objašnjava da, nakon svega, nije ista osoba kao ona s početka priče i da ima osjećaj da je u posljednjih godinu dana nekako prerano odrasla. Posebno su svemu tome doprinijeli “savjeti“ da odustane i pritisci na njenu porodicu.
“Dobijala sam i prijetnje često, kako ja, tako i moja porodica. Nije bilo lako, ali znala sam da nazad nemamo kud i da se takvi hrane strahom. Idemo do kraja“, kaže nam ona.
Sve je to uticalo na njen pogled na život i prioritete.
“Tada shvatite koliko su svi problemi od ranije, u kontekstu studiranja, na primjer, i onog ‘hoću li dobiti osam ili devet na ispitu’, trivijalni i mali. Beznačajni. U ovom procesu stekli smo konekcije, podnosili fizičke žrtve, sastančili po više sati, organizovali akcije, tako da u nekom trenutku shvatite koliko ste sposobni, ali i koliko ste prerano odrasli. Na tom putu povezala sam se sa svojim Pazaracima još više, u svakom smislu“, iskrena je Miljana.
Objašnjava da je ovakva situacija u zemlji i na DUNP-u emotivno iscrpljuje, jer sve doživljava srcem.
“Oduvijek je bilo tako. Jednostavno smatram da ne postoje jedni vredniji od drugih, svako sa sobom i u sebi, nosi nešto vrijedno, unikatno, lijepo i za svakoga postoji mjesto pod suncem“, kaže ona.
Iako su na prvim “šutnjama“ studenti s departmana psihologije DUNP-a bili najvidljiviji, studentica koja je postala simbol otpora bez kalkulacija kaže da podrška studentskom pokretu ima isključivo veze s ljudskošću i saosjećanjem.
“Mislim da ovdje nikada i nije bila stvar u tome šta neko studira i kakva interesovanja ima, već jesi li čovjek s bazičnim principima i empatijom ili nisi. Doduše, da ne budem lažno skromna, psiholozima je negdje u opisu posla da budu svjesniji svijeta oko sebe od drugih i da pokušaju mijenjati određene obrasce, što u ljudskom ponašanju, što u sistemu“, kaže ova Novopazarka.
S obzirom na to da je i njen mlađi brat, Nikola učesnik brojnih protesta, ona je bila često u situaciji da, štiteći prava drugih, brine i o njegovoj bezbjednosti.
“Kada smo na Vidovdan ušli u direktan sukob sa žandarmerijom u Beogradu, nisam bila usredsređena na situaciju ispred sebe, već sam samo razmišljala o tome gdje je on i je li na bezbjednom. Bio je jedini srednjoškolac među studentima i na bici-turama do Kraljeva i Čačka, tako da je bio na udaru. Ipak, drago mi je što je uz mene i što nije ravnodušan na aktuelna dešavanja. Ponosna sam“, kaže Miljana.
Ona je bila jedna od prvih studentica s kojom smo razgovarali istražujući početke protesta. Sjeća se prvih dana ispred DUNP-a. Na prvom transparentu citirala je Rundeka, nazivajući ga ocem pobune i bunta u muzici. Na transparentu je pisalo: “U nama vrijeme se mijenja i svi su opet spremni da se bore za san“.
Ponosna je na sve što su ona i njene kolege do sada postigli. Nikada neće moći zaboraviti 12. april u Novom Pazaru, dan kada su mladi pokazali kakav njihov grad može da izgleda i da bude.
“Uspjeli smo da se organizujemo, timskim radom dočekamo i ispratimo kolege i građane iz čitave Srbije. Bilo je čarobno. Tih prvih mjeseci borbe energija je bila na vrhuncu. Malo mi fali sve to. Zaista neponovljivo“, podsjeća ona.
Na kraju razgovora za aktuelni režim i predsjednika ima samo jednu poruku: “No pasaran! Raspiši izbore, kukavico!“.
A. Šaljić
Foto: Ustupljene fotografije Miljana Marjanović
