Ovaj udarački instrument počeo je da svira sasvim spontano, dok je prve folklorne korake naučio iz revolta, jer su ga kao malog izbacili iz nekog kola na svadbi.
Kao član folklora naučio je brojne narodne igre, bio u prilici da putuje i upoznaje različite kulture i tradicije, stekne nove prijatelje.
„Prijatelj je pravio svadbu i razgovarali smo šta bi inovativno mogli da uvedemo i kako da gostima predstavimo nešto što još uvijek nije viđeno na ovim ‘novijim svadbama’. I tako smo došli na ideju da uzmemo goč. Direktor Kulturnog centra Huesein Memić nam je pozajmio goč, na kome sam odradio prvu svirku. Gostima se to mnogo dopalo, sve je proteklo u najboljem redu. Nakon tog nastupa okačili smo fotografije na društvenim mrežama, bez nekog posebnog cilja, ali su naši sugrađani to sa oduševljenjem prihvatili i ubrzo smo imali zakazanih 15-20 nastupa. I tako je krenula moja priča sa sviranjem goča“, prisjeća se Muamer.
Kaže da je goč postao sastavni dio njega, kao i folklor, te da veoma efektivnim smatra ovaj instrument na raznim veseljima.
„Goč je poseban doživljaj za mene, jer je povezan sa folklorom. Kroz folklor sam imao priliku da upoznam mnogo različitih ljudi i da steknem prijateljstva koja još uvijek traju. Dešavalo mi se da kod nekoga sviram na svadbi i da nakon toga postanemo dobri prijatelji. Mislim da je sviranje goča na svadbi način da se mladencima ukloni trema. Lično me ispunjava činjenica sam nekome uljepšao veselje, da sam ga usrećio i pobio strahove. Posebnu energiju budi činjenica da ideš ispred mladenaca i ozvaničavaš njihov ulazak u prostoriju; prosto, volim to da radim“, priča Muamer za portal Free media.
Tvrdi da nema tremu na veseljima, jer to doživljava kao scenu na kojoj je nastupao dugi niz godina kao folkloraš.
„Imao sam više od hiljadu nastupa, na kojima sam naučio da se izborim i ponašam na sceni. Za mene je to scenski nastup, uz ljubav koju pokušavam da prenesen na ostale goste i, naravno, da budem pratnja mladencima. Svjestan sam da se oko mene nalazi od 400 do 500 ljudi, ali sve iznesem sa lakoćom i bez treme“, priča nam uz iskreni osmijeh Muamer.
Ističe da je goč jedan od instrumenata koji dobrim dijelom predstavlja kulturu i tradiciju Bošnjaka.
„Od starijih sam čuo da, ranije, nijedno veselje nije moglo da se održi bez udaranja u goč i to je označavalo da se nešto slavi. Čak postoji i vjerska izreka ‘Ozvaničite nečije veselje, pa makar to bilo i udaranjem u goč’. S obzirom na to da je to bilo nešto starinsko, bio sam veoma sretan kada su ljudi sa oduševljenjem prihvatili vraćanje te tradicije. I skoro da nema veselja bez nas, mene kao gočobije i mojih drugarica koje folklorom uljepšavaju cijelu priču“, rekao je ovaj Novopazarac.
Njegovi prijatelji i porodica su u početku bili veoma skeptični kako će ljudi prihvatiti goč, ali su sada svjesni da se polako vraća tradicija na sandžačkim veseljima.
Muamer je na ovim prostorima poznat i po tome što je ovim instrumentom vratio tradiciju buđenja sugrađana tokom Ramazana, mjeseca posta za islamske vjernike.
„U saradnji sa Radio-televizijom Novi Pazar vratili smo tradiciju ispaljivanja topa za vrijeme iftarskog vakta sa bedema i buđenje Sandžaklija za vrijeme sufura. Zbog svega ovoga sebe itekako smatram čuvarem tradicije i kulture Bošnjaka. Mnogi ljudi kada me sretnu na ulici zovu me ‘Sufur’, što mi je veoma simpatično i uvijek mi izmami osmijeh“, kaže Muamer.
Ovaj Novopazarac smatra da je veoma važno da mladi njeguju i očuvaju kulturu i tradiciju Bošnjaka, pa i svoju djecu savjetuje da u budućnosti krenu da se bave folklorom i na taj način upoznaju druge kulture i steknu prijatelje iz raznih zemalja.
„Iskreno se nadam da će sin i kćerka krenuti mojim stopama, jer je to put kroz koji sam ja sazrio mnogo za relativno mali broj godina i postao veoma zdrava osoba. Smatram da je bitno da mladi učestvuju u svim projektima očuvanja kulture i tradicije Bošnjaka, zato što će imati mnogo prijatelja sa strane kojima će moći da prezentuju svoju kulturu i od kojih će da uče njihovu kulturu, da znaju kako da je poštuju. To su prijateljstva koja traju do kraja života. Ovo su moja lična iskustva, kroz putovanja, prijateljstava iz Makedonije, Hrvatske, Turske, Ukrajne i drugih zemalja i veoma sam ponosan što imam prijatelje u svim tim zemljama“, naveo je Muamer.
Za sve ono što je sada i to čime se bavi, Muamer kaže da duguje najviše svom mentoru u folkloru rahmetli Mahmutu Giciću Ćaćetu i koreografima Slađani Anđelković, Nazimu Ademoviću i Šefketu Tutiću.
Kako ističe, oni su u njegovom životu bili prisutni kao pedagozi, koreografi i roditelji, podstakli su ga da krene njihovim stopama.
„Sa kolegama iz folklora sam već organizovao KUD ‘Mladih’, konkretno sa Eminom Brunčević i Senkom Ljucom. Želim da posvećeno radim na tome i obučavam mlade ljude, da sa njima podijelim svoje znanje i vještine“, iskren je Muamer.
——————————————————————————————————————
Projekat “Mladi čuvari kulture i tradicije“ realizuje Udruženje građana Free Media. Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.