Weather Data Source: 30 days weather Novi Pazar

Nadia Smailbegović: Olimpijada je neprocenjivo iskustvo

“Olimpijada je za mene neprocenjivo iskustvo, jer je odlazak na to svetsko takmičenje san svakog sportiste. Dobila sam mnogo poruka i lepih reči, koje su mi dale vetar u leđa da se bolje pokažem, ali i da bolje prikažem naš grad i državu. Ljudi često vide samo krajnji uspeh, a ne znaju šta sve stoji iza njega, koliko znoja, krvi i proplakanih suza je tu bilo. Osam godina sam van Novog Pazara i Srbije, ne sećam se kada sam poslednji put bila sa mojima na nekom okupljanju. Ipak, sve su to odricanja koja se na kraju isplate, tako da kad bih mogla da vratim vreme sve bih isto uradila“, rekla je u intervjuu za portal Free media košarkašica Nadia Smailbegović.

Novopazarska košarkašica, studentica psihologije Nadia Smailbegović (23) jedna je od troje ovdašnjih učesnika ovogodišnjih Olimpijskih igara u Parizu. Osim za matični klub u Novom Pazaru, ranije je igrala za ŽKK Kraljevo i Vašaš u Mađarskoj. Trenutno je u Mađarskom Pečuju, čije boje će braniti još godinu dana. Igra na poziciji beka, a visoka je 177 cm.

Free media: Kakvi su Vam utisci sa nedavno završenih Olimpijskih igara? Jedna ste od troje olimpijskih takmičara iz Novog Pazara, da li ste zadovoljni postignutim rezultatima?

Smailbegović: Zadovoljna sam onim što smo postigli, ipak se četvrtfinalu niko nije nadao, tako da smo pokazali da možemo. Takođe, uspeli smo da dokažemo da menjanje generacija, odnosno da novi igrači mogu da donesu nešto dobro i da ovaj tim ima lepo budućnost, bar ja tako mislim. Što se tiče utisaka, Olimpijada je za mene neprocenjivo iskustvo, jer je odlazak na to svetsko takmičenje san svakog sportiste. Drago mi je da sam sa samo 23 godine to ostvarila, a mislim da će to itekako značiti u budućnosti, za igru na terenu, ali i van njega.

Free media: Da li je bilo pritiska, kako ste se nosili sa pričom koju samu po sebi nosi Olimpijada?

Smailbegović: Naravno da je bilo pritisaka, ali je sve to bilo veoma pozitivno. To je na neki način bila koja mi je davala vetar u leđa. Mnogo podrške sam dobila od grada i to mi je zaista bilo od velikog značaja. Dobila sam mnogo poruka i lepih reči, koje su mi dale vetar u leđa da se bolje pokažem, ali i da bolje prikažem naš grad i državu. Bila sam jedna od najmlađih učesnica Olimpijade, što mi je bio dodatni pritisak, ali bilo je sve nekako pozitivno.

Free media: Da se vratimo na početke Vaše karijere. Kako je sve krenulo, da li ti je bilo teško?

Smailbegović: Moj matični klub je Košarkaški klub (KK) Novi Pazar, tu sam igrala sa dečacima, jer mi nismo imali žensku selekciju. Već kasnije, kada samo porasli nismo mogli više zajedno da igramo i onda je grad napravio ženski košarkaški klub. To je, nažalost, trajalo samo godinu dana, igrale smo Drugu ligu, a ja sam posle toga prvi put pozavana da igram za reprezentaciju Srbije, a nešto kasnije sam dobila ponudu da idem u Mađarsku. Nisam razmišljala, jer mi je mnogo trenera reklo da bi trebalo da odem negde ako želim da se bavim profesionalno košarkom. Tada sam potpisala ugovor sa Vašašom iz Budimpešte, gde sam završila Gimnaziju. To mi je inače bio i jedan od ciljeva, da završim školu, jer sam u Novom Pazaru završila samo prvo polugodište prve godine.

Free media: Da li je danas teško biti žensko u sportu?

Smailbegović: Rekla bih da je danas malo drugačije u odnosu na pre osam godina kada sam ja počela da se bavim košarkom. Ipak se malo i podigla svest o tome i sada se više prati ženski sport uopšte. Ranije je bilo zaista teže, ali uvek kaže da ko hoće nađe način. Možda je tada bilo i negativnih komentara, ne znam, ja sam prosto to isključila. Nisam imala dodir sa takvim ljudima i sa takvim komentarima. Ipak su preovladavali pozitivni komentari, što mi je mnogo značilo. Ljudi često vide samo krajnji uspeh, a ne znaju šta sve stoji iza njega, koliko znoja, krvi i proplakanih suza je tu bilo. Osam godina sam van Novog Pazara i Srbije, ne sećam se kada sam poslednji put bila sa mojima na nekom okupljanju, jer imam brojne obaveze. Ipak, sve su to odricanja koja se na kraju isplate, tako da kad bih mogla da vratim vreme sve bih isto uradila. Košarka je moj stil života, posao i sve.

Free media: Imate li nekoga ko Vam je uzor u ovom sportu?

Smailbegović: Iskreno, nemam uzora u sportu, jer su mi najveći uzor uvek bili moji roditelji. Uvek sam posmatrala kako oni reaguju u datim situacijama, čime se vode, jer realno da nije bilo njih ja ne bih bila ovo što sam sada. Oni su sve dali, da prođem kroz sve ovo i da odem. Veliki izazov bi bio za svakog roditelja da ostavi samo svoje dete sa 16 godina u tuđini. Oni će uvek da mi budu i najveća podrška, a u isto vreme i najveći uzor, kako da se ponašam u budućnosti i van terena i na terenu. Primećujem i to koliko se oni daju svom poslu, a naravno uz to dolazi i uspeh.

Free media: Koja Vam je najdraža pobeda u karijeri?

Smailbegović: Pa ako se vratim unazad, najdraža pobeda mi je bila dok sam igrala za Vašaš, kada smo pobedili Veliki Miško, klub koji je igrao Evroligu i bio među prvima na tabeli. Sećam se da je hala bila puna publike, bilo je dve sekunde do kraja, a ja sam dala šut iz okreta i pobedili smo ih, tako da mi je to najdraža utakmica. Što se tiče reprezentacije na Olimpijskim igrama, to je svakako bila utakmica protiv Kine, jer smo tu pokazali kakav smo mi tim i šta možemo da uradimo u budućnosti.

Free media: Koliko često dolazite u Novi Pazar i ko Vam, osim porodice, najviše nedostaje?

Smailbegović: Leti obično dođem na nedelju dana, a tokom zime jedino pred Novu godinu, kada su praznici. Ovde kod nas se drugačije živi i to svi znaju. Prija mi da dođem opet ovde i da osetim sve to. U Mađarskoj vodim neki drugačiji stil života, sportski i profesionalni i to mi odgovara, jer imam neki svoj mir. Kada dođem u moj Novi Pazar to se sve malo poljulja, jer pokušavam da vidim rodbinu, stare prijatelje. Drago mi je što sam i dalje u kontaktu sa svojim prijateljima odavde i što nas daljina, ali i privatne i profesionalne obaveze nisu razdvojile.

Free media: Kako izgleda Vaš slobodan dan, a kako radni? Po čemu se oni razlikuju?

Smailbegović: Pa ima tu razlike, jer ja dva puta dnevno treniram uglavnom po dva sata, ujutru i uveče. Između toga se trudim da spavam, svima koji me dobro znaju je poznato da bih propustila sve zarad dobrog sna. To se sada malo promenilo, odkako sam upisala fakultet psihologije u Sloveniji. Dakle, sada treniram, a preko dana učim, spremam ispite. Jeste teško, ali je i izazovno, svuda nosim laptop i tako učim. Bilo je neprospavanih noći, ali može sve da se postigne. Slobodnim danima volim da prošetam, da popijem kafu sa prijateljima i da odmaram.

Free media: Ima li sličnosti između sporta i psihologije, kako si uklopila to dvoje?

Smailbegović: Itekako ima i mnogo mi je drago što studiram psihologiju, jer sam kroz mnoge predmete videla sličnosti. Sada nekako i kroz košarku mogu na ljude da gledam drugačije, da primećujem kako se neke stvari odvijaju. Tako da mi mnogo pomaže i već sam nekoliko radova i eseja uradila uzimajući primer baš iz košarke. To se profesorima prilično dopada, a kasnije bih mogla da se posvetim upravo toj sportskoj psihologiji. Mentalno zdravlje sportista je veoma važno. Inače, posle završene Gimnazije upisala sam DIF na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, međutim pošto nisam mogla da budem tu fizički odustala sam od tog fakulteta.

Free media: Kakvi su Vam planovi za budućnost? Gde se pre vidite, u košarci ili psihologiji?

Smailbegović: Trenutno igram za Pečuj u Mađarskoj, tim koji sam predstavljala i prošle godine. Planovi su mi da što bolje odigram sezonu, jer igramo i Evrokup, tako da se i tu pokažem. Evropa je malo drugačija nego neka domaća liga, što je prednost za naš klub, obzirom da se u Mađarskoj ne igra toliko evropsko takmičenje. Planovi su mi da podignem igru na viši nivo. Kasnije bih volela da promenim tim i državu. Već osam godina sam u Mađarskoj, tamo sam započela profesionalnu karijeru, a sada bih volela da osetim i druge države i druge lige. U nekoj daljoj budućnosti sebe ipak vidim u psihologiji, volela bih da se više približim mentalnoj strani sporta i uopšte života. Ipak, u životu se nikad ništa mnogo unapred, možda ostanem i posle košarke u uskoj vezi sa sportom.

Free media: I za sami kraj, koju poruku šaljete mladima, pre svih devojkama koje žele da se ostvare u sportu?

Smailbegović: Moja poruka je da se svaki trud isplati i da sve što ulože duplo će se vratiti. Ukoliko smatraju da se daju previše, a da ništa ne dobijaju, treba daznaju da će se vremenom sve sleći i vratiti. Mislim da se i meni vratilo sve, jer sam godinama unazad radila.

M. Numanović

Foto: Privatna arhiva- Ustupljene fotografije, Free media

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on email

Najnovije vesti