Profesorica srpskog jezika i književnosti Mila Radomirović Pavlović kaže da je potrebno od najranijeg detinjstva razvijati svest kod dece da nije važno samo da nauče slova, te da je osim elementarne pismenosti potrebna i medijska, digitalna, informatička, vizuelna i društvena.
„Potrebno je razvijati svest o važnosti pismenosti, pratiti potrebe savremenog društva, organizovati radionice za povratak knjigama i čitanju, čime bogatimo svoj jezički fond i višestruko radimo na sebi. Savremeno društvo donosi promene, a savremene tehnologije i mediji preuzimaju primat“, kaže Radomirović Pavlović za naš portal.
Profesorica bosanskog jezika i književnosti Amela Bjelak smatra da je potrebno mlade podsticati na kritičko promišljanje, te da je za zdravu komunikaciju u društvu neophodno usvojiti širok spektar veština.
„Nije dovoljno ni samo govoriti i pisati u skladu sa normom jezika. Šira dimenzija pismenosti se ogleda i u razvijenom kritičkom mišljenju, sposobnosti interpretiranja informacija u određenom kontekstu itd. Budući da živimo u doba visokog razvitka tehnologije, digitalna pismenost je podjednako bitna, pogotovo kada su u pitanju mladi koji efikasnim korištenjem tehnologije stiču brojne kompetencije potrebne za intelektualni razvitak“, naglašava Bjelak.
One tvrde da je savremeni koncept pismenosti u Novom Pazaru prisutan, ali ne u dovoljnoj meri, pa je na njegovom podsticanju i razvoju potrebno mnogo raditi.
Profesorica srpskog jezika i književnosti Mila Radomirović Pavlović
„Pismenost u našem gradu je značajno napredovala u elementarnom smislu, ali je potrebno mnogo više truda, rada i zalaganja da se dođe do te funkcionalne pismenosti. Nedostaje nam da se stečena znanja i primene. Potrebna je svakodnevna primena različitih vrsta savremenih modela pismenosti, jer samo tako u današnjem vremenu možemo podići svest o značaju pismenosti uopšte“, ističe Radomirović Pavlović.
Bjelak kaže da je važan pokazatelj nivoa pismenosti u ovom univerzitetskom gradu taj što mnoga kulturna dešavanja ostaju nezapažena.
„Situacija je alarmantna kod populacije starosti 40–50 godina, gdje mali broj stanovnika možemo vidjeti u biblioteci, muzeju i slično. Međutim, kada su mladi u pitanju, ohrabruje činjenica da je njihovo učešće u raznim kulturnim događajima sve zastupljenije. Ako bismo sudili po tome kako teče njihova komunikacija preko društvenih mreža, na prvi mah bismo zaključili da je riječ o polupismenoj generaciji“, navodi ona.
Bjelak ukazuje da je nerazumevanje konteksta glavni problem tradicionalnog pristupa u obrazovnom sistemu, koji se predugo bazirao na puko prikupljanje informacija.
„Posljednjih godina mediji prate liste upisa za fakultet, gdje nailazimo na frapantne podatke koliko učenika generacije ne uspijeva da položi prijemni ispit ili položi sa minimalnim brojem bodova, u čemu vidimo nemogućnost njihove praktične primjene usvojenih sadržaja. Upravo u tome vidimo da smo još uvijek daleko od savremenog konteksta pismenosti“, ističe Bjelak.
Naše sagovornice tvrde da je uloga roditelja od ključne važnosti za podsticanje pismenosti kod najmlađe populacije.
Obe ističu da je čitanje osnov za razvoj jezičkih veština i podsticanje naklonosti ka obrazovanju kod dece.
„Komunikacija s decom počinje od njihovog rođenja. Od prvog kontakta, glasa, reči uče prema modelu odraslih. I zato je važno da roditelji posvete pažnju deci, da im pričaju, čitaju, upoznaju ih s knjigama, izgovaraju pravilno reči. U početku kroz igru i zabavu, slikovnice, knjige dodira, bajke, basne, pa kad ’stašu’ da se uvode i u ozbilniju literaturu“, kaže Radomirović Pavlović.
Ona smatra da je potrebno smanjiti uticaj medija i ekrana, a povećati komunikaciju sa detetom.
Dodaje da od školskog uzrasta prosvetni radnici preuzimaju odgovornost nadogradnje pismenosti i ljubavi prema knjizi.
„Na nama je da vratimo ljubav prema knjigama i čitanju i ukažemo koliko je ona značajna za odrastanje dece, njihovu svest, identitet, duhovnost, jer smo mi tu za najmlađe i zbog njih. Deca su nepresušan izvor inspiracije i ne smemo da zaboravimo da ih mi oblikujemo, učimo ih životu, negovanju kulturnog i jezičkog identiteta, a u ovom slučaju pismenosti i njenoj primeni“, zaključuje ova profesorica srpskog jezika i književnosti.
Njena koleginica, profesorica bosanskog jezika i književnosti kaže da su za podsticaj pismenosti kod dece odgorni svi pojedinačno.
Profesorica bosanskog jezika i književnosti Amela Bjelak
„Proces podsticanja pismenosti može početi od najranijeg uzrasta, i prije polaska u školu, gdje roditelji moraju naći vremena i volje, bez obzira na brojne dnevne obaveze, pročitati svojoj djeci priču pred spavanje, jer sama izloženost knjigama na samom početku njihovog odrastanja može dovesti do razvoja jezičkih vještina i naklonosti prema obrazovanju“, navodi Bjelak.
Naglašava da najveću odgovornost ipak imaju prosvetni radnici, te da je škola dužna obezbediti deci inspirativno okruženje puno knjiga, materijala za slikanje i svega onoga što će mališane motivisati na istraživanje i umetničko izražavanje.
„Možda je i najveća odgovornost na učiteljima, nastavnicima, profesorima, koji imaju veoma težak zadatak – učiniti školu prijatnim okruženjem za učenje, što podrazumijeva, između ostalog, i individualan rad. Nažalost, sredina u kojoj živimo nema dovoljno razvijenu svijest o važnosti funkcionalne pismenosti mladih generacija, stoga je nastavnicima u znatno većoj mjeri otežano pronalaženje načina na koji će motivirati djecu za rad“, zaključuje Bjelak.
Prema njenom mišljenju potrebno je uključiti i širu društvenu zajednicu, u prvom redu intelektualce i IT stručnjake koji bi mogli kreirati igrice za podsticanje pismenosti, aplikacije koje olakšavaju usvajanje gradiva, ali i prilagođene kvizove za podsticanje kritičkog razmišljanja.
Prema poslednjem popisu stanovništva od 2023. godine u Srbiji, broj nepismenih lica starijih od deset godina je 37 956 (0,63 odsto), dok je prema popisu iz 2011. godine on iznosio 1,96 odsto.
Međunarodni dan pismenosti obeležava se 8. septembra, u cilju podsećanja međunarodne zajednice na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnom nivou.
Ideja je nastala u septembru 1965. godine u Teheranu na Svetskoj konferenciji ministara obrazovanja na temu iskorenjivanja nepismenosti.
S. Ljajić
Foto: Privatna arhiva/Ustupljene fotografije; Naslovna: Pixabay
