Junak romana, Rajko, nakon gubitka supruge i perioda ispunjenog zadovoljstvom, suočava se s novim životnim okolnostima u domu za stare, a što je posljedica pohlepe jedinog preostalog člana porodice, njegovog sina.
Jeremić za portal Free media priča da je kao pravnik u tom centru posmatrao ljude koji su, svojevoljno ili ne, došli da provedu svoje dane u ovoj ustanovi.
“Kod njih sam vidio setu, bore, svaka bora izražavala je neki prošli dan, izražavala je jednu bol. Bez obzira na pažnju koju dobiju od ostalih korisnika koji ih okružuju i od onih zaduženih za brigu, ta bora ne može da se pokrije“, kaže Jeremić.
Objašnjava da svaki čovjek ponaosob mora obratiti više pažnje na ljude oko sebe, na prolaznike, nemoćne, starije i sve one kojima je potrebna pažnja. U suprotnom, kaže on, ljudi se na kraju dana mogu kajati za propuštene prilike.
“Bio sam u situaciji da posjećujem te ljude i van radnog vremena, da malo ostavim svoju porodicu i da dođem, kako bih se družio sa korisnicima usluga, da ih prošetam, sjedim s njima, čak i da prespavam u domu, kako bih im olakšao“, kaže Jeremić.
Roman je promovisan u Narodnoj biblioteci “Dositej Obradović“ u Novom Pazaru, a odabrane odlomke su čitali i komentraisali Hadži Nikola Mihajlović i Marica Vuković.
Jedna od promotorki romana bila je nastavnica srpskog jezika Sanja Gemaljević, koja potpisuje lekturu ovog djela.
Ona kaže da, uprkos mračnim i teškim životnim lekcijama, roman nudi nadu čitaocima. Glavni junak romana, u novonastaloj situaciji, najprije prolazi kroz pakao, a zatim kroz čistilište, da bi na kraju njegov život ponovo bio ispunjen svjetlošću.
“U tim trenucima Rajko čisti sebe od svog i tuđeg grijeha, od svih sumnji, slutnji i griže savjesti, kako bi spoznao naklonost života i kako bi u stare dane osjetio da je još više nego ikada živ, vidjevši Snežanu, svoju prvu, pravu i jedinu ljubav“, kaže Gemaljevićeva.
Tokom promocije istaknut je i dosadašnji humanistički i društveni rad autora. Jeremić je inicijator i predsjednik odbora za izgradnju Hrama sv. Trojice u Izbicama, dugogodišnji predstavnik humanitarne organizacije “Sena i Sava“ iz Pariza, osnivač Udruženja prijatelja Izbica i predsjednik upravnog odbora Zadužbine “Rodoljub Nićiforović“.
Autor je 10 objavljenih knjiga, među kojima su veoma zapaženi naslovi: Pismo, Ožiljci, S one strane ćutanja, Nisu pogrešili, Koreni ognjišta Jeremića i druge.
A. Šaljić
