Dok jedni naglašavaju da je interkulturalnost ključ izlaska iz paralelnih društvenih tokova, drugi ukazuju da multikulturalnost podrazumijeva mnogo više od pukog prihvatanja različitosti na nivou etničkih zajednica, a treći podsjećaju da je upravo prihvatanje različitosti preduslov društvenog napretka i psihičkog zdravlja pojedinaca.
Nevladine organizacije “Reakt“, Akademska inicijativa “Forum 10“ i “Svetionik“, sa čijim smo predstavnicima razgovarali, svojim dugogodišnjim radom podsjećaju da suživot treba kontinuirano promovisati, pravilno razumjeti i dodatno osnaživati.
Sagovornici za portal Free media naglašavaju da suživot ne znači puku koegzistenciju kultura, već podrazumijeva zajedništvo, komunikaciju, međusobno razumijevanje i stvarni zajednički život.
Kao primjer nedovoljno razvijenih veza između zajednica u Novom Pazaru, Teo Taraniš iz Akademske inicijative “Forum 10“ navodi društvenu pojavu u Novom Pazaru, da Bošnjaci Bajram uglavnom proslavljaju u centru grada, dok su do sada novopazarski Srbi važne datume obilježavali kod kružnog toka na Šestovu.
Po njegovom uvjerenju, takva praksa šalje poruku razdvojenosti i stvara utisak da grad ne pripada svima jednako.
“Trebalo bi da ovaj grad svi dijelimo podjednako, a njegove ulice da pripadaju svima”, kaže Taraniš.
Dodaje da danas svjedočimo svojevrsnoj podijeljenosti, odnosno postojanju dva paralelna svijeta koji funkcionišu jedan pored drugog. Sličan obrazac vidi i u kolonama vozila tokom prazničnih proslava.
“Dešava se da kolone kamiona jedne ili druge zajednice u određenim danima prolaze ulicama, ali nikada zajedno. To je suština problema. Zašto, primjera radi, kamioni ne bi zajedno prošli i za Bajram i za Božić, umjesto što imamo paralelne svjetove, paralelne živote i odvojene proslave”, pita Taraniš.
On upozorava da takve pojave ostavljaju “ožiljak” na zajednicu za koju smo, kako kaže, svi odgovorni.
“Vrlo često, i na političkom nivou i među građanima, postoje jasno povučene granice koje vode ka međusobnim zamjerkama, ko je gdje slavio, ko je kojom ulicom prošao i ko ima pravo na određeni prostor”, navodi Taraniš.
Prema njegovim riječima, upravo se u takvim “sitnicama” ogledaju dubinski problemi nedostatka kvalitetne koegzistencije među različitim nacionalnim zajednicama.
Bez jasne osude povremenih incidenata
Kao jedan od ključnih problema, Taraniš izdvaja izostanak jasne i nedvosmislene osude govora mržnje u javnom prostoru.
“Često se nalazimo na ivici međunacionalnih tenzija, što je potpuno nepotrebno, ali u tim trenucima izostaje jasna reakcija. Zajednice se povlače i izbjegavaju da osude postupke svojih pripadnika. Upravo tada se vide sve naše slabosti”, kaže on.
Dodaje da takve situacije pokazuju koliko je društvo spremno da se suoči sa problemima koji dolaze iz vlastitih redova, ali i iz drugih zajednica.
“Postoji izbjegavanje da se prizna da i u našem gradu postoje ljudi skloni govoru mržnje, koji vrlo lako, putem društvenih mreža, medija ili konkretnih postupaka na ulici, mogu izazvati incidente”, ističe Taraniš.
Teo Taraniš, Akademska inicijativa Forum 10
Ipak, ocjenjuje da se multikulturalnost na lokalnom nivou uspješno njeguje, za razliku od šireg društvenog konteksta.
“Na lokalu radite na razvoju multikulturalnosti, njegujete je i ulažete napor, ali vas i dalje ljudi iz većinskih, često jednonacionalnih sredina, poput Beograda, Kragujevca ili Kraljeva, ne razumiju u potpunosti”, kaže on.
Kao razloge navodi nedostatak kontakta među ljudima i ograničene mogućnosti za upoznavanje različitih kultura, tradicija i jezika.
“Nema dovoljno prilika da se ljudi iz različitih sredina upoznaju. To je jedan od ključnih izazova i nakon više decenija još uvijek ne možemo reći da smo izgradili istinski interkulturalno društvo koje podrazumijeva i podstiče međusobno razumijevanje”, naglašava Taraniš.
U posljednjih 15 godina Akademska inicijativa Forum 10 realizovala je više od 20 projekata usmjerenih na razvoj multikulturalnosti i interkulturalnosti u Sandžaku i južnoj Srbiji.
“Nevladin sektor je jedan od ključnih aktera u promociji međunacionalnog razumijevanja, povjerenja i multietničke saradnje. Upravo međunacionalna šarenolikost predstavlja osnovnu karakteristiku Novog Pazara i cijelog regiona Sandžaka”, zaključuje Taraniš.
Prihvatanje drugačijeg uslov je za napredak
Milena Mutavdžić iz NVO “Reakt“ ističe da je posebno ponosna na projekat “Multicool school”, u okviru kojeg je 20 mladih, uzrasta od 16 do 25 godina, tokom četiri mjeseca razgovaralo i diskutovalo o svojim kulturama s ciljem jačanja zajedništva.
Podsjeća da je Novi Pazar sam po sebi multikulturalna sredina, ali da postoji stalna potreba za dijalogom. Prema njenim riječima, prihvatanje drugačijeg predstavlja uslov za napredak, ali i za psihičko zdravlje pojedinca.
“S jedne strane, to čini bogatstvo i posebnost ovog grada, a s druge se pitamo koliko smo mi, kao ljudi koji ovdje žive, svjesni kolika je to vrijednost živjeti u sredini koja nam pruža priliku da se stalno susrećemo s nečim drugačijim, da učimo i usvajamo obrasce od drugih. U psihološkom smislu, i kao pojedinci i kao zajednica, napredujemo upravo kroz susret s novim i drugačijim”, kaže ona.
Dodaje da se često stvara utisak da je Novi Pazar multikulturalna sredina u kojoj različite kulture dugo žive zajedno, ali da je ključno pitanje koliko je ta sredina zaista interkulturalna.
“Važno je zapitati se koliko smo spremni da istinski upoznamo one koji su drugačiji od nas. Neophodno je prevazići model paralelnih života zajednica”, naglašava Mutavdžić.
“Ne treba da ostanemo na nivou ‘ja poštujem tebe, ti poštuj mene’, gdje živimo jedni pored drugih bez stvarnog kontakta, već da razvijamo suživot u kojem učimo jedni od drugih i razumijemo zašto je nešto nekome važno, kao i da taj neko razumije naše vrijednosti”, dodaje ona.
Ističe i da multikulturalnost ne podrazumijeva samo razlike na etničkom ili vjerskom nivou.
Multikulturalnost nije samo međureligijska i etnička
“Prva asocijacija na multikulturalnost jeste suživot različitih nacija i religijskih zajednica, ali ona zapravo obuhvata mnogo širi spektar , različite stilove života. To se vidi čak i unutar porodica, jer nijedna nije ista kao druga. I u različitim dijelovima grada postoje različiti običaji, iako ljudi mogu pripadati istoj naciji i religiji”, objašnjava Mutavdžić.
Smatra da je privilegija živjeti u multikulturalnom gradu kakav je Novi Pazar.
“Ako kulturu posmatramo kao specifičan način života, onda možemo reći da je svaka porodica na neki način multikulturalna, kao i svaka grupa ljudi, jer su svi različiti i posebni”, kaže ona.
Milena Mutavdžić, Reakt
Dodaje da mnogi nisu ni svjesni koliko multikulturalnost utiče na njih.
“Mislim da ta raznolikost utiče pozitivno, čak i nesvjesno, i kod onih koji toga nisu svjesni”, ističe Mutavdžić.
Prema njenim riječima, prihvatanje razlika treba da bude način života, koji se ogleda u svakodnevnom prihvatanju i najmanjih razlika među ljudima.
“Sam prefiks ‘multi’ govori o mnoštvu različitosti, a svi smo mi različiti na svoj način. Prihvatanje različitosti ne odnosi se samo na velike razlike, već i na one male, svakodnevne. Kada budemo spremni da prihvatimo veće razlike, bićemo spremni i za manje. To znači da ćemo kao pojedinci moći u većoj mjeri da budemo ono što jesmo, jer u psihološkom smislu čovjek može biti zdrav tek kada je autentičan”, kaže ona.
Mutavdžić naglašava da je suština rada organizacije “Reakt“ stvaranje prostora u kojem svaki pojedinac može da izrazi svoj identitet i specifičnosti, ali i da ih dijeli s drugima.
“Jedan od prvih projekata bio je ‘Multicool school’, koji je obuhvatao radionice za mlade iz Raške, Tutina, Novog Pazara i Sjenice. To iskustvo pokazalo nam je koliko je važno kontinuirano raditi na susretu različitosti. Upravo kroz te susrete dolazi do razumijevanja, prihvatanja i ličnog rasta”, kaže ona.
Zaključuje da su projekti promocije multikulturalnosti posebno djelotvorni kada su usmjereni na mlade.
Interkulturalnost ključ za očuvanje multikulturalnosti
To je posebno vidljivo kod organizacija koje rade s mladima ili često sarađuju s njima, poput NVO “Svetionik“ iz Novog Pazara.
Njen predsjednik Mirza Aličković ističe da je multikulturalnost stanje koje je prirodno i karakteristično za Novi Pazar, ali upozorava da ona ne smije ostati samo na nivou tolerisanja različitosti uz međusobnu izolaciju kulturnih grupa.
“U suštini, multikulturalnost postoji, ali je pitanje koliko imamo interkulturalnosti, koliko zaista sarađujemo i razgovaramo jedni s drugima. Primjetno je da su mnogi zatvoreni u svoje krugove. Neophodno je više razgovora, iskrene otvorenosti i međusobnog približavanja, jer će ostalo doći samo po sebi ako postoji spremnost na dijalog”, kaže Aličković.
Dodaje da, iako različite kulture koegzistiraju, i dalje postoje predrasude, posebno prema onome što je nepoznato.
“Možda je upravo razgovor ključ, jer se kroz otvorenost prema drugima najlakše razbijaju predrasude. Svjesni smo da postoje različite stigme i stereotipi, ali se oni prevazilaze upravo kroz komunikaciju”, ističe on.
Govoreći o radu organizacije, naglašava da je stvaranje sigurnog i inkluzivnog okruženja prvi korak ka razvoju interkulturalnosti.
“Kao organizacija koja intenzivno radi s mladima, trudimo se da interkulturalnost bude sastavni dio našeg okruženja. Prije svega, nastojimo da se svi osjećaju bezbjedno i slobodno da budu ono što jesu, i vjerujem da u tome pravimo značajne pomake”, kaže Aličković.
Studenti dali novu enegrgiju i doprinos suživotu
Iako su projekti nevladinih organizacija često usmjereni na edukaciju mladih, on ističe da se upravo od mladih danas može mnogo naučiti kada je riječ o izgradnji tolerantnog i multikulturalnog društva.
Poseban doprinos, prema njegovim riječima, dali su studenti kroz svoje inicijative, šetnje i viziju Novog Pazara.
“Mislim da su nas upravo mladi najviše pomjerili naprijed, naročito kroz studentske i srednjoškolske pokrete u posljednjih godinu-dvije. Pokazali su otvorenost, neopterećenost i spremnost da prevaziđu podjele”, kaže on.
Podsjeća i na konkretne projekte koji doprinose promociji multikulturalnosti.
Mirza Aličković, Svetionik
“Posebno bih izdvojio ‘Multicool school’, koji već drugu godinu realizujemo zajedno s udruženjem ’Reakt’. Taj program jasno pokazuje koliko mladi žele i mogu da sarađuju. Iskreno, mislim da smo mi, kao starija generacija, možda i najviše naučili kroz taj proces. Mladi su daleko neopterećeniji i otvoreniji”, naglašava Aličković.
Govoreći o širem društvenom kontekstu, ocjenjuje da je javni narativ uglavnom korektan, ali da se problemi javljaju kroz pojedinačne incidente i spoljne uticaje.
“Imamo tradiciju suživota i saradnje, ali moramo biti oprezni da ne podlegnemo uticajima koji produbljuju podjele i stavljaju druge u negativan kontekst”, upozorava on.
I on ukazuje i na problem izostanka reakcije na negativne pojave u društvu.
“Često se dešava da, kada se dogode izolovani incidenti, većina ne reaguje, u želji da se sve prećuti i prođe bez posljedica. Međutim, time se ostavlja prostor onima koji žele da zloupotrijebe takve situacije. Važno je da ne ćutimo, da jasno osudimo ono što je loše, ali i da prepoznamo i pohvalimo ono što je dobro, bez obzira na to od koga dolazi”, zaključuje Aličković.
Tekst i video izjave su urađene u okviru projekta “Razumevanje i tolerancija-naša svakodnevnica”, koji je finansirao Kabinet ministra bez portfelja zaduženog za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost, putem Konkursa za Program podrške merama i aktivnostima u oblasti društvene stabilnosti kroz podršku udruženjima građana u Republici Srbiji 2025. godine.
