Hitove “Otvori karte Ciganko”, “Čudna žena”, “Oči moje”, “Samo sam jednom ljubio” i druge, dobro poznaju i oni koji ne slušaju narodnjake, dok iskreni ljubitelji folka i sevdalinke u pjesmama Hamidovića uživaju od Amerike i Kanade do skoro svih zemalja Balkana i Evrope, koje je on obuhvatio koncertima.
On za portal Free media govori o djetinjstvu, teškim počecima, podršci koju je dobio od Safeta Isovića, neobičnom životnom putu punom uspona i padova.
Naglašava da je u cjelokupnoj karijeri najponosniji na pjesmu “Oj Sandžaku, mjesto moje drago”, koju je otpjevao po tekstu Omera Gudževića, kao i na “Prebrojana ljeta”, po tekstu Izeta Mujezina.
“Mogu svi da snimaju o Sandžaku šta god hoće, ali ta pjesma, što bi rekli moji prijatelji i ljubitelji moje muzike, predstavlja jedan pečat”, kaže nam Hamidović.
Rođen je u Kruševu, kod Novog Pazara, kao deveto dijete u porodici. Kruševo je, kako u šali kaže, mjesto sa najviše pjevača i hodža.
Rodna kuća Riza Hamidovića u selu Kruševo
“Tu sam išao u osnovnu školu iz koje su me istjerali, pa sam otišao u Lukare, pa su me i odatle istjerali, posle sam pohađao školu u Crkvinama i na kraju završio u Novom Pazaru, u školi Rifat Burdžović Tršo“, prisjeća se s osmjehom Hamidović.
Početak bio težak
Prvi put je nastupio na audiciji “Mladi i narodna pjesma”, u centru Novog Pazara, kada je osvojio prvo mjesto.
“Nakon toga sam nastupio u Novom Sadu, a zatim osvojio drugo mjesto u Čačku, gdje su se pojavili Šaban, Safet i Zoran Kalezić. Posle toga poveo me moj najstariji brat Salih u Beograd, a tamo kod Vukovog spomenika bili su Buca, Aca Šišić i Bogoljub Radosavljević, koji mi je kasnije mnogo pomogao“, priča on.
Prisjeća se da je bio “mršav kao štangla”, da je imao dugu kosu i da je tada nastupio sa pjesmom “Vino pije Selman aga“.
“Kada sam vrisnuo, svi su se zaledili. Onaj jedan opsovao i rekao, odakle mu izvire. Naravno i tu sam pobijedio i dobio posao na Zvezdari“, kaže Hamidović.
Priča da je početak bio težak. Najprije je u Beogradu stanovao kod amidže Šahima i pjevao u restoranu Smederevo, preko puta Cvetkove pijace.
Riječi podrške Safeta Isovića
Karijera Riza Hamidovića doživjela je uspon 80-tih godina prošlog vijeka i to jednom prelomnom odlukom da prekine pohađanje više škole i da se posveti muzici.
Riječi podrške koje mu je tada dao Safet Isović nakon koncerta u novopazarskom Domu kulture, bile su za njega veoma važne.
Na manifestaciji Susret generacija u Novom Pazaru 1982. godine nastupila su najveća imena tadašnje folk muzike, a među njima i Hamidović koji je odbio da nastupa posljednji na koncertu.
“Uh, kakva je to ekipa bila, bilo nas je osmoro pjevača. Tada su, između ostalih, nastupli Husein Kurtagić, Safet Isović, Kemal Monteno, Nada Obrić, a Josip Pejaković je vodio program”, kaže Hamidović.
Dok je živ sjećaće se Safetovih riječi nakon tog koncerta: “Kada te ovdje, u tvom rodnom gradu, ovako prihvataju, ne boj se da ćeš igdje u svijetu loše proći“.
Njegov prvi studijski album zvao se “Čudna nasta ova godina”, izdat 1984. godine, a na njemu su se našle pjesme “Zapjevala sojka ptica”, “Kiša pada, trava raste”, “Tamna noći, tamna li si”.
Dobitnik brojnih nagrada i priznanja
Objavio je preko 15 albuma, a poseban uspjeh imali su objavljeni CD-ovi “Sandžački biseri“. Dobio je brojna priznanja, među kojima su Nagrada u Srbiji za životno djelo, Nagrada Bosne i Hercegovine, Zlatna ruža mira, Hit radio Kalmana, Zlatni mikrofon, Nagrada Večernjih novina, Đulistan u Tuzli i brojne druge nagrade.
Kako kaže jedan od najupečatljivijih nastupa održao je u Njujorku, kada je zajedno sa menadžerom Mustafom Mrkulićem boravio u hotelu Cristal Al Palace, gdje je bio organizovan koncert sa velikim brojem estradnih umjetnika.
“Tada sam nastupio u bošnjačkoj nošnji i otpjevao pjesmu ‘Bajram dođe-Sarajevo gori’, zbog čega je čitava sala plakala, a sa njima orkestar i ja, kao kolovođa svega toga“, kaže Hamidović.
Objašnjava da sandžačke pjesme imaju svoju specifičnost – bliže su orijentu, pune ritma, što, prema njegovim riječima, treba čuvati.
“Kada me je Safet doveo iz Beograda u Bosnu, ja sam šest puta polagao audiciju u Radiju Sarajevo. Pjevao sam ‘Sanak me mori’, ali na svoj način, drugačiji od načina koji je možda očekivao rahmetli Šerbo na audiciji, a koji me je tri puta vraćao da to pjevanje ponovim. Tada ga je zaustavio Jozo Penela rekavši mu da sam u tonalitetu i ritmu dobar, ali da pjevam na svoj način“, priča Hamidović.
Autentično pjevanje
Ističe da se uvijek trudio da otpjeva autentično, kako se pjeva u Sandžaku.
“Ne dozvoljavam nikome da ovakve pjesme krsti ni dan danas. Nemam ništa ni protiv novih aranžmana sevdalinke, ali ih ima ravnih i često zna da bude 50 pjesama sa istom melodijom“, kaže Hamidović.
Najnovija njegova pjesma nosi naziv “Neka meni mene”, a u pripremi je 15 pjesama sa sazlijom Safetom Bećirovićem iz Kalesije, u okviru kojih će svjetlost dana ugledati neobjavljeni tekstovi, povjereni mu od strane različitih autora.
Hamidović kaže da će uvijek biti zahvalan svojim uzorima, svima koji su uticali na njegovu karijeru.
“Pjevao je moj rahmetli otac dobro, pa je pjevao moj brat najstariji Salih. Ja sam od njega prvi put čuo pjesmu ‘Moj behare ko li mi te bere’, a moji uzori su Safet, Zaim, Meho, mnogo sam im zahvalan, iako nisu više među nama. Oni su me naučili kako da hodam na pozornici, kako da se ponašam. Tada nije bilo mnogo ljubomore, sada je katastrofa na toj muzičkoj sceni“, zaključio je on.
A. Šaljić
Foto: Ustupljene fotografije Rizo Hamidović
