On je za portal Free media rekao da u Srbiji živi oko dva odsto Bošnjaka, koji žele ono što im po zakonima ove zemlje i pripada, bez ikakve želje da nekoga ugroze.
„Lingvistički krugovi okupljeni oko ideologa Miloša Kovačevića, koji je svoje rigidne desničarske stavove iznio u knjizi ‘Srpski jezik i srpski jezici’, gde negira postojanje bosanskog, hrvatskog i crnogorskog jezika svoje pipke su ozbiljno pustili kroz cijeli srbijanski prostor. Ta ideologija se širi dotle da se javlja neka bojazan da bi se sva ideologija srpstva moga urušiti ukoliko se neko drugi i drugačiji primakne da pored nje tek postoji. U realnom svijetu to je nemoguće. Ono što postoji postoji bez obzira ko je još tu prisutan, čak se bolje prepoznaje i bolje razvija uz nekog drugog i drugačijeg“, rekao je Šemsović.
On je podsjetio da je Srbija ratifikovala Povelju o manjinskim jezicima, te da ovde postoji obrazovanje na bosanskom jeziku u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju.
„Za ovaj sandžački kraj potreban je kadar za izvođenje ove nastave, a svi nastavnici su uključeni i u obrazovanje na srpskom i u obrazovanje na bosanskom jeziku. Tržište rada zahtijeva da naš nastavnik, bez obzira da li je Bošnjak ili Srbin, poznaje normu oba jezika i historijski razvoj obje književnosti. Ali se posljednjih dana u beogradskim medijima javljaju napisi koji problematiziraju sve što se tiče temeljnih identitetskih pitanja Bošnjaka, od imena naroda do imena jezika, te se osporava postojanje bosanskog jezika i bošnjačke književnosti na DUNP“, rekao je Šemsović.
Pojasnio je da se, kada je osnovan DUNP, studijski program zvao Srpski i bosanski jezik i književnost, ali da je pri prvoj akreditaciji promenjen u Srpska književnost i jezik.
„Unutar njega su tada ostali sadržaji iz oblasti bošnjačke književnosti. Budući da se radi o prvom integrisanom univerzitetu u Srbiji, sasvim je prirodno da i studijski program srpskog i bosanskog jezika bude integrisan u jednu celinu. U postupku reakreditacije studijskog programa svojim ultradesničarskim idejama nastupile su dvije profesorice kako bi osporile postojanje bosanskog jezika i ovaj studijski program svele na šablon preuzet sa drugih univerziteta u Srbiji, bez osjećaja za potrebe prostora u kome se DUNP nalazi“, tvrdi on.
Kako navodi, pripadnost etničkoj zajednici nije političko opredjeljenje, kako neki smatraju, nego ga dobijamo rođenjem, bez obzira da li smo Bošnjak ili Srbin.
„Često se spominje da ovo treba razriješiti struka, ali ti koji tako smatraju zaboravljaju da se u brojnim izjavama ni sami ne koriste lingvističkim nego političkim diskursom. Njihova je retorika puna netrpeljivosti i govora mržnje prema Bošnjacima. Pritom, osporavaju značaj DUNP i državnih organa u rješavanju spora, valjda očekujući da će jedino oni biti zaduženi za egzekuciju predmeta od bošnjačkog nacionalnog interesa u visokom obrazovanju. Postavlja se pitanje, pa čemu onda služe Uprava DUNP, sredina i država, ako se ne trebaju miješati i riješiti problem. Da li nauka, nastava i univerziteti trebaju doživljavati modernizaciju ili ostati na nivuou 19. vijeka? Naravno da ne”, zaključio je Šemsović.
A. Bajrović
