Weather Data Source: 30 days weather Novi Pazar

Srdan Belojica: Karate mi je dao sve u životu (VIDEO)

Osnivač i trener Karate kluba „Ras“ Srdan Belojica iz Novog Pazara jedini je nosilac majstorskog zvanja u karateu, crni pojas 10. dan na našim prostorima, koje je stekao poluvekovnim aktivnim i kontinuiranim radom i zavidnim rezultatima.

Prestižno priznanje Belojici, za koga su svojevremeno govorili da ima „najbržu ruku“ u Jugoslaviji, dodelili su predstavnici Svetske i Evropske karate federacije visokog ranga u junu prošle godine.

„Prošlu godinu ću pamtiti baš po tom uspehu koji predstavlja san svakog sportiste. To je najveće zvanje ili titula koja se može dodeliti jednom karatisti i zaista sam presrećan zbog toga. Deseti dan, više od toga nema“, kaže ovaj karate majstor najvišeg zvanja za potral Free media.

Višedecenijski trud i upornost ovekovečen je majstorkom titulom desetog dana, svrstavajući Belojicu među reteke nosioce takvog zvanja u zemlji.

„Da bi se dobilo zvanje 10. dan potrebno je minimum 50 godina aktivnog bavljenja karateom, što kao takmičar, što kao trener. Ja sam možda i najmlađi majstor sa tim zvanjem u Evropi“, objašnjava Belojica.

Karate mi je dao sve

Sve je počelo davne 1974. godine uz filmove Brus Lia, kada je Belojica zavoleo ovu borilačku veštinu.

„Ti filmovi i dan-danas mogu da se gledaju i taj veliki majstor, koji je mlad preminuo, mnoge u našoj generaciji je nekako pokrenuo i podstakao da se bavimo ovim sportom. Nešto ozbiljniji rad je počeo mojim odlaskom na studije u Bograd u Karate klub „Studentski grad“, a moj prvi učitelj bio je velikan našeg i svetskog karatea, pokojni Slobodan Vučinić“, priča nam Belojica.

Naglašava da je karate sport koji doprinosi zdravom psihofizičkom razvoju i stvaranju jake ličnosti.

„Karate mi je dao sve u životu. Ovo nije fudbal, nije biznis, nije novac, ovo je jedna ogromna ljubav, a nagrada je zdrav život. U 65. godini ja sam vitalan, nemam lekarski karton, još se držim dobro i ne dam se još ni ovim mlađima. Karate je jedan od najkompletnijih sportova. Ojačava ličnost, čovek postaje snažan, čvrst, stabilan“, tvrdi Belojica.

Takmičarska karijera u Prvoj saveznoj ligi Jugoslavije

U takmičarskoj karijeri najveća i najdraža priznanja ostvario je sa klubom Studentski grad u periodu od 1980. do 1993. godine.

„Studentski grad je bio jedan od najvećih klubova u tadašnjoj Jugoslaviji. Tokom 13 godina Prve savezne lige uz trenera Vučinića izborili smo masu turnira, prvenstava, evropskih i svetskih takmičenja i ne znam koji bih posebno izdvojio, samo znam da je za mene to bio period medalja, pehara i radosti“, priseća se veliki karate majstor.

Naglašava da se takmičenja u Saveznoj ligi te velike države ne mogu uporediti sa ovim današnjim.

„Jugoslavija je imala 18 klubova, jedne nedelje smo u Podgorici, druge u Sarajevu, treće u Sloveniji, četvrte u Makedoniji. Svaka republika je imala vrhunske klubove, konkurencija je bila jaka i nije se bilo lako izboriti za dobar plasman“, kaže on.

Njegov poslednji nastup za Studentski grad bio je u Zrenjaninu 1992. godine.

„Tada je Studentski grad imao isti broj bodova kao Budućnost, koja je bila i ostala jedna od najjačih ekipa možda i u Evropi. Isti broj bodova, ali poen razluke nas je delio od prvog mesta. Tada je završena moja takmičarska karijera“, priča nam.

Karate stvara dobre ljude

Belojica je trenersku ulogu usavršavao od početka takmičarske karijere nasledivši Dušana Krstajića i kao asistent Slobodana Vučinića. Obučio je do sada na hiljade mladih polaznika, dokazujući da karate stvara dobre ljude. 

„Nisam beležio koliko je polaznika prošlo moju obuku, verovatno na hiljade, ali mnogo mi je drago kada sretnem neke od njih koji su sada zreli, porodični ljudi, uspešni u svojim poslovima, doktori, profesori, hodže, popovi. Nije mi poznato da je ijedan od njih, postao negativna ličnost. To mi mnogo znači, jer potvrđuje da sam dobro radio trenerski posao i uspeo da prenesem veštine ovog borilačkog sporta, koji oblikuje ličnost u najpozitivnijem smislu i to mi je velika satisfakcija“, naglašava Belojica.

Ovaj veliki majstor karatea i dalje aktivno trenira mlade generacije polaznika u Karate klubu „Ras“, zajedno sa svojim sinom Dušanom Belojicom, nosiocem crnog pojasa 5. dan.

„Zadovoljan sam što je i moj sin Dušan krenuo mojim stopama. Njega sam sa četiri, pet godina uveo u salu, a sada mi pomaže. Aktivan je u ovom sporutu već više od dve decenije. Osvojio je brojna priznanja, a prošle godine je bio vicešampion Srbije“, zadovoljno ističe ovaj veliki karate majstor.

On objašnjava da je novopazarski Karate klub „Ras“ osnovan u vreme sankcija 1994. godine, ali da i dalje opstaje.

„Najveći dometi kluba dostignuti su pred bombardovanje 1998. godine kada smo se kvalifikovali u Zaječaru u Prvu saveznu ligu. Zaječar je tada bio prvi, a Ras drugi sa vrhunskom ekipom koju su činili: Edin Ejupović, Džemail Duštinac, Nevzet Ikić, Ivan i Perica Kostić i Nikola Arsić. To je bila ekipa sa kojima smo se kvalifikovali u Prvu saveznu ligu, koju nismo odradili do kraja zbog nedostatka finansijskih sredstava“, podseća Belojica.

Naglašava da svako ko se ozbiljnije bavi karateom ovlada veštinama smirenosti, istrajnosti, upornosti; nauči da se oslobodi negativne energije i postane zrela i stabilna ličnost.

Legende pazarskog karatea

Prema mišljenju ovog, bez konkurencije velikog karate majstora, u legende ovog sporta u Novom Pazaru ubrajaju se Ćeho Nikšić, Husnija Klimenta i Hamdija Koničanin.

„Oni su vrhunski karatisti i vrhunski učitelji karatea, koji su dali veliki doprinos razvoju ovog sporta u Novom Pazaru. Nas četvorica smo početkom devedesetih oživeli karate u Novom Pazaru. Klub je tada imao oko 500 članova, što sada nema u svim klubovima zajedno i to je bilo milina videti. Raspodelili smo se po školama: Tršo, Bratstvo, Gimnazija, Stevan Nemanja, Sebečevo, Deževa, Postenje, Šaronje. Svakog dana smo radili po dva tri treninga, t je bilo zlatno doba karatea u Pazaru“, ocenjuje Belojica, izražavajući žaljenje što su se njegove kolege prerano povukle iz ovog sporta.

Karate kao poziv i životna misija

Belojica je i devedesetih godina na ovim prostorima bio karate majstor najvišeg zvanja, kao nosilac crnog pojasa 4. dan, kada je u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) bio angažovan za specijalnu fizičku obuku pripadnika policije.

„Bio je potreban dobar trener borilačkih veština za obuku policije. Ja sam na ovim prostorima imao i tada najviše zvanje. Držao sam seminare samoodbrane i džudoa širom Srbije“, navodi Belojica.

Ovaj veliki majstor karatea bio je najbolji na polaganjima za sve pojaseve osim za braon, kada je, kako kaže, izbačen zbog siline udarca protivnika, što opravdava epitet „munje“ koji ga i danas prati.

Za žuti pojas položio je 1977. godine, dok je majstorsko zvanje stekao u hrvatskom Trpnju 1981. godine.

„Moj učitelj Vučinić je bio strog trener. Nikome nije davao više od drugog dana, samo je meni dodelio priznaje 4. dan. Dobro me je poznavao i nikada ga nisma slagao. Dešavalo se da odem u subotu u Sloveniju, nedelju u Skoplje, pola njih odustaje zbog napornog putovanja, a ja ne izlazim iz voza. Sve smo radili iz ljubavi i entuzijazma“, priseća se Belojica.

Uprkos svim poteškoćama, ostaje optimista verujući da dok ima mladih, vaspitanih i disciplinovanih polaznika, ima i budućnosti za ovaj sport.

„Vrediš onoliko koliko imaš dobrih takmičara. Ovo je meni ko zna koji put da od nule krenem. Izvedeš jednu ekipu do majstorske titule, uhvati pubertet, srednja škola i tu prekidaju treninge. Mi smo u naše vreme dosta zreli ulazili u ovaj sport, sa 15, 16 godina i nikada se nije prekidalo. Sada se počinje sa pet, šest godina i završava sa 15. Svima bih preporučio da se ozbiljno bave karateom“, zaključuje Belojica, naglašavajući da karate stvara mostove prijateljstva za čitav život.

S. Ljajić

Foto: Ustupljene fotografije Srdan Belojica

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on email

Najnovije vesti