Weather Data Source: 30 days weather Novi Pazar

Tanja Isailović: Bez slobode govora nema suštinskog napretka

Današnji Novi Pazar, kao i brojni gradovi u zemlji, predstavljaju slojevitu i kompleksnu stvarnost, prožetu istorijskim nasleđem, socioekonomskim izazovima i globalnim uticajima.

U tom dinamičnom okruženju, duboko ukorenjeni obrasci komunikacije i razumevanja oblikuju svakodnevni život i odlučujuće utiču na buduće tokove društva.

Ipak, postoji stalna tendencija prećutkivanja određenih tema, što dodatno komplikuje već izazovnu stvarnost.

Pisanje doživljavam kao kreaciju. Stoga, s obzirom da sam filolog, kretanja i probleme u današnjem “međuprostoru”, koji je još uvek tranzicione prirode, a podleže opštim i dokazanim jezičkim fenomenima želim iskazati uz pomoć odabranih lingvističara i filozofa u tekstu koji sledi.

Lingvistička teorija Ferdinanda de Sosira naglašava da značenje nije inherentno već proizilazi iz odnosa između znakova unutar sistema. U Srbiji i gradu u kojem živimo ovaj uvid se može primeniti na društvene i političke diskurse, gde se značenja često konstruišu selektivnim tumačenjem činjenica.

Na primer, problemi u obrazovanju, iako prepoznati kao sistemski, često se svedu na pojedinačne propuste, dok se šira slika zanemaruje. U takvom kontekstu, prosvetni radnici, koji bi trebalo da budu oslonac napretka, ostaju marginalizovani, a njihova uloga potcenjena.

Mišljenje Mišela Fukoa o moći i znanju dodatno osvetljava ovaj fenomen. Fuko tvrdi da moć oblikuje istinu kroz “režime istine”, gde određeni diskursi dominiraju, dok se drugi potiskuju.

Kod nas sloboda govora postoji u formalnom smislu, ali se neformalni mehanizmi kontrole i autocenzure, bilo kroz medije, bilo u svakodnevnim interakcijama pokazuju kao snažni inhibitori otvorenog dijaloga.

Ovo naročito dolazi do izražaja u odnosu na migraciju mladih i fenomen “odliv mozgova”.

Dok se često govori o zamahu ili prilikama koje dijaspora pruža, retko se javno diskutuje o uzrocima ovog trenda: sistemskoj korupciji, nedostatku perspektive i dubokom osećaju nepravde.

Žak Derida je isticao da značenje nikada nije konačno i da tekstovi uvek nose tragove onoga što nije izgovoreno. U našem društvu, takvi tragovi su evidentni u svakodnevnim razgovorima, medijskim izveštajima i političkim govorima. Odsustvo otvorenog suočavanja s prošlošću i sadašnjošću ostavlja duboke pukotine u društvenoj strukturi.

Na primer, dok se religija često predstavlja kao stub identiteta i zajedništva, njena instrumentalizacija u političke svrhe dodatno polarizuje društvo, umesto da ga ujedinjuje.

Generacije rođene 60-ih i 70-ih godina u Jugoslaviji odrasle su u drugačijem svetu, oblikovanom idejom zajedništva, solidarnosti i verom u progres. Toj generaciji i ja pripadam. Taj svet, iako drugačiji od današnjeg, može poslužiti kao most između mladih i starijih generacija.

Informacione tehnologije pružaju priliku za razumevanje savremenog sveta i otvaraju prostor za povezivanje ideja i iskustava. Kroz zajednički rad, starije generacije mogu pomoći mladima da razviju kritičko razmišljanje i ojačaju osećaj pripadnosti.

Ovo je ključno kako bi se smanjio odliv mozgova i mladi pronašli razloge da ostanu u zemlji. Neozbiljno je očekivati da će studentski protesti promeniti sve što u Srbiji ne valja.

U ovakvom okruženju, prosvetni radnici i obrazovni sistem igraju ključnu ulogu. Oni su, paradoksalno, i nosioci promene i žrtve sistema koji ne podstiče inovacije niti nagrađuje izvrsnost.

Kao što je De Sosir ukazao na relativnu prirodu značenja, tako i vrednovanje rada u obrazovanju zavisi od šireg konteksta. Kada se kvalitetno obrazovanje ne vrednuje i ne prepoznaje, dolazi do daljeg urušavanja sistema, što dodatno pogoršava odliv mozgova.

Sloboda govora, kao ključna vrednost savremenog društva, mora biti osnažena kako bi se obezbedio prostor za kritičko promišljanje i razmenu ideja. Međutim, u zemlji, pa i kod nas u Novom Pazaru, sloboda govora se često ograničava kroz formalne ili neformalne pritiske, što dodatno podstrekuje osećaj nemoći i beznađa kod mladih. Bez stvarne slobode govora, nema ni suštinskog napretka.

Istovremeno, sloboda medija, kao produžetak slobode govora, igra presudnu ulogu u oblikovanju javnog mnjenja. Kada mediji budu slobodni da izveštavaju nepristrasno i kritički, društvo će moći da se suoči sa svojim problemima na otvoren i konstruktivan način.

Današnje mesto u kojem živimo je prostor gde se sudaraju različiti interesi, vrednosti i perspektive. Prećutkivanje problema samo produžava agoniju, dok otvoren i iskren dijalog omogućava promene.

Oslanjajući se na teorije De Sosira, Fukoa i Deride, postaje jasno da su značenje, moć i istina isprepletani i da ih moramo razumeti kako bismo prevazišli postojeće izazove. Generacijski dijalog, podrška slobodi medija i osnaživanje obrazovnog sistema ključni su koraci ka stvaranju bolje budućnosti.

Stoga, govoriti je važno, jer se ćutanjem nigde ne stiže.

Autorka teksta je Tanja Isailović, nastavnica engleskog jezika u Osnovnoj školi “Bratstvo“ iz Novog Pazara.

Stavovi autora u rubrici “Slobodno o svemu” ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Free media.

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on email

Najnovije vesti