Kao radnik u lokalnoj fabrici namještaja, sa svojih 40 godina, on je prvi put uzeo četkicu u ruke i odlučio da se slika pejzaže.
Za portal Free media otkrio je kako se, sticajem zanimljivih okolnosti, dokopao, kako je rekao, slikarskih tajni miješanja i kombinovanja boja, iako nije završio srednju školu.
Danas može da se pohvali time da uspješno prodaje svoje likovne radove i da ga ispunjava ono što radi, iako mu je, kako kaže, žao što još uvijek nije formalni član nekog od likovnih udruženja.
Uživa da stvara na 1.300 metara nadmorske visine u vikendici u koju je uredio kao galeriju i atelje. Kaže da je na početku bio zainteresovan da uči od lokalnih afirmisanih slikara, ali da nije mogao da plati podučavanje, te da se zato najprije odlučio da samostalno, na internetu, istražuje pravila crtanja i slikanja.
“Radio sam u fabrici namještaja i bio podstanar. Nisam mogao da priuštim da me neko podučava. Međutim, nastavio sam da slikam bez obzira na to da li su te slike bile loše ili dobre”, priča nam Sefedin.
Sve je počelo željom da promoviše ljepote sela u kojem je rođen, da naslika krajolik Zapadnog Mojstira, kao i njegovu njegovu neobičnu prirodu koja se nalazi u opštini Tutin.
Priznaje da prvi likovni rad nije ispao onako kako je očekivao, ipak, kaže da ga to nije pokolebalo i da nije imao namjeru da odustane. Vremenom je počeo da ulaže u sopstveno slikarstvo, da kupuje platna i akrilne boje.
Tako je naslikao prvih 100 slika koje je, kako kaže, kasnije uspio da proda, što ga je veoma ohrabrilo. Od tog momenta aktivno se bavi slikarstvom, traga za pejzažima i prodaje slike, ne po nižoj cijeni kao na početku.
Prekretnica u njegovom radu bio je momenat kada je putem društvenih mreža upoznao profesora i afirmisanog slikara Radomira Raškovića, koji je pristao da mu pomaže i da mu drži onlajn časove punih pet godina.
“Tražio sam pomoć od slikara u Bosni i Hercegovini, oni su pokušavali da mi pomognu, ali je to išlo teško, to nije bilo to. Kasnije sam upoznao slikara Raškovića iz Kragujevca preko Fejsbuka. On mi je iz noći u noć pokazivao onlajn. Govorio mi je da uradim to i to, da koristim tu i tu boju. Jednostavno me je usmjeravao kako to da uradim”, iskren je Sefedin.
Objašnjava da su ponekad časovi trajali i do ranih jutarnjih sati.
“Uveče, kada bih došao s posla, najprije bih se malo odmorio, a onda bih počeo da slikam. Profesora bih kontaktirao negdje oko 20 časova i on bi započeo predavanje. Ostajali bismo dugo, ponekad i do tri sata ujutro. Govorio mi je kako se to radi i koje su cake u slikarstvu”, kaže on.
Ova neobična saradnja i besplatni časovi prekinuti su u momentu kada je Sefedin počeo da prodaje radove.
“On je meni prekinuo predavanja i tražio novčanu nadoknadu, na šta nisam pristao. Ipak, poslije mjesec dana pauze profesor iz Kragujevca se sam ponovo javio rekavši da želi da od mene napravi slikara, bez obzira na novac. Vidio je da sam uporan”, priča Sefedin svoju neobičnu priču.
Kaže da mu je tada “odao tajnu“ boja, čak mu je i kupio 11 boja koje se koriste u izradi pejzaža.
“Pokazao mi je kako se koriste te boje za pejzaže, koja boja ide sa kojom i kako se miješaju, te koje se boje koriste za hladne, a koje za tople predjele”, kaže on.
Njegovi radovi našli su se na različitim kulturnim manifestacijama u Arilju, Sevojnu, Tutinu, Užicu, Beogradu i Sarajevu.
Sefedin Faković je rođen 1975. godine u selu Zapadni Mojstir, gdje je završio osnovnu školu. Nada se da će možda jednog dana postati član nekog od likovnih udruženja.
A. Šaljić
Foto: Ustupljene fotografije Sefedin Faković
