Glumca iz Sjenice, Vahidina Prelića, šira publika rado gleda u popularnim serijama “Ubice moga oca”, “Urgentni centar” i “Južni vetar”. Kaže da sa nestrpljenjem iščekuje premijere serija “Konstantinovo raskršće” i “Tajne vinove loze”. Glumom se bavi već 26 godina, a od 1998. godine je stalni član Užičkog pozorišta. Diplomirao je autorskim projektom “Hamlet mašina”, na Fakultetu dramskih umetnosti u Prištini, u klasi Božidara Dimitrijevića. Među brojnim zapaženim nastupima je i njegova uloga Per Ginta, za koju je dobio nagradu najboljeg mladog glumca na prestižnom festivalu klasike pod nazivom Vršačka pozorišna jesen. Uloga u Tartifu donijela mu je nagradu BK Akademije umjetnosti za glumačku bravuru na Festivalu komedije u Jagodini, a dobio je i nagradu za najbolju mušku ulogu na Međunarodnom festivalu antičke drame, kao i mnoge druge. Njegov upečatljiv izgled i glumački šarm osvojili su i inostrane reditelje.
Glumi u seriji Rai Televizije, pod nazivom “Strah od ljubavi”. Imao je saradnju sa rediteljem Encom Moneteleoneom, sa kojim je radio na snimanju filma “L’angelo di Sarajevo”. Igra i u nedavno prikazanom filmu “My daughter is missing”, reditelja Tomara Halperna, a značajan uspjeh je i naučnofantastični triler “Incoming” Erica Zaragose, u kom Vahidin igra jednu od glavnih uloga.
Free media: Koja uloga Vam je bila najveći izazov, a koja je omiljena? Da li to zavisi od glumačkih partnera ili od lika koga ste igrali?
Prelić: Najveći izazovi su mi bili filmovi “My daughter is missing” i “Incoming”, jer su pripreme za njih trajale baš kratko, recimo pet dana. Trebalo je naučiti ceo tekst i što bolje odigrati, jos na engleskom jeziku… A možda mi je i upravo uloga u “Incomingu” bila jedna od omiljenih. Naravno moram pomenuti i ulogu inspektora Pape u “Južnom vetru”. Pa to uglavnom zavisi od teksta, od materijala kako je napisan, a naravno da mislim da nije ni irelevantna ekipa sa kojom se radi.
Free media: Da li Vam uloge pomažu da pronađete sebe, da otkrijete nove aspekte sopstvene ličnosti? Koliko ste nakon njih isti čovjek?
Prelić: Antone Arto je uvijek govorio da se bavi pozorištem i poezijom da bi mogao da prodre u sebe i da razumije svoje biće. Naravno da pozorište pomaže da se izraziš i da osjetiš nešto sto nisi ili na sličan način jesi iskusio, da osujetiš nečije loše namjere, da upozoris svijet i šta bi se moglo desiti. A naravno i kao sopstvena terapija, da kažeš ono sto svi mi mislimo.
Free media: Šta smatrate svojim najvećim glumačkim uspjehom i koji Vaš uspjeh javnost i pubilika najviše cijene?
Prelić: Uhh, to je baš teško pitanje. Na polju glume mogu reći na neki način da je moj najveći uspjeh možda uloga Pilada ili uloga Tartifa ili Per Gint koje sam odigrao veoma mlad i dobio čak i međunarodna piznanja za to. Publika me vidi najčešće kroz serije koje sam radio, a to su “Južni vetar” i “Igra sudbine”. Međutim, po meni se uspeh ne meri time sto ti postigneš, jer sve to traje jedan dan ili tren. Po meni je uspjeh to što mogu mnogo ljudi da inspirišem svojim idejama da održimo koliko toliko zdravu sredinu u kojoj živimo. Mislim na mentalno i sociološki, kako i ekološki zdravu.
Free media: Da morate da birate, izabrali bi pozorište ili film?
Prelić: Film sigurno. Film je bio u stvari ono zbog čega sam i počeo ovim da se bavim.
Free media: Jeste li ikada imali blokadu na sceni i kako nosite sa tremom na pozornici?
Prelić: Ooo, da, nemoguće je reći da nisam. Toliko godina na sceni nemoguće je da sve ide kao po loju. Ako se to desi u komedijama lakše je izvući se, kako je to dio gega ili kako od toga samo napraviti geg. Međutim, desilo mi se jednom to i u tragediji. Igrali smo u Užicu Šilerov komad “Spletka i ljubav” i u vrlo važnom momentu kada kažem: “Vidite, ja ću vam reći kako”, zablokirao sam sa tekstom. Nije bilo šanse da se setim replike, kolega ne može da mi pomogne, a sufler je suviše daleko od mene da bih ga čuo. A i ako čujem samo jednu riječ nisam siguran da ću povezati. Taj momenat od otprilike 20 sekundi je za mene trajao vječnost. Uspio sam da odem do suflera pod izgovorom: “Čekajte da proverim da li nas neko prisluškuje” i da nastavim sa tim. To nije stvar treme, veće više premora ili neuigranosti. Sa tremom se suočavam uvijek, tako što joj pogledam u oči, a postoje i tehnike disanja i meditacije da se reducira taj stres.
Free media: Kako ste otkrili talenat za glumu, jeste li imitirali ljude oko sebe u mladosti? Mnogi Vas se u Sjenici sjećaju kao pjevača lokalnog rok-benda.
Prelić: Da. Istina je. Volio sam da pjevam i da budem rok zvijezda kad odrastem. Gluma je nešto sto sam vukao za sobom još od dana djetinjstva. Nisam bio baš neki imitator, više mi je to bilo interesantno, ali to sam nekad radio iz zabave. Više sam volio da se unesem u priču i da odigram sve to iz prvog lica. Mislim da nije postojao baš moment otkrića talaneta, a i ne sjećam se, samo se sjećam momenata kad sam želio da igram u filmovima i da snimam filmove.
Free media: Da li su sjenički profesori uticali da odaberete put glumca?
Prelić: Sjenicki profesori su uticali na to indirektno. Hahaha, na neki način da. Znao sam da se neću baviti biologijom ili hemijom, recimo, ali ni fizikom koju sam veoma volio. Šalim se, ali doduše, moj učitelj Izo Pećanin jeste dosta uticao na ohrabrivanju da slijedim to što želim i na putu da zavolim umjetnost i književnost. Muziku, takođe. Moji profesori srpskog jezika, Zvonko Krizbaher i Fadila Zeković, su mi usadili ljubav prema literaturi i poeziji, a sve je to uzročno poslijedično.
Free media: Dolazite li često u Sjenicu? Generalno, Sjeničaci i ljudi iz Sandžaka su ponosni kada mediji ističu Vaše mjesto rođenja i školovanja.
Prelić: Pa, da. I ja ističem i mediji, naravno, odakle sam i da konačno neko zna da postojimo, ne samo radi sira i niskih temperatura. Nisam često u Sjenici, zbog obaveza ovdje. Otac, majka i brat mi žive tamo, tako da odem bar jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, kako kada stignem.
Free media: Kako bi unaprijedili kulturni život u Sjenici, da imate poluge odlučivanja? Od čega bi počeli i šta bi savjetovali onima koji odlučuju o kulturnom životu u Sjenici i Novom Pazaru?
Prelić: Sve mora početi od odluke. Trebamo shvatiti da je kultura skupa igračka, ali nas nekultura na kraju košta mnogo više. Moralo bi što više da se uloži u kulturu i kulturni život i u Sjenici i Novom Pazaru. Ne govorim samo o zgradama, jer zgrade nisu institucije. Instituciju čine ljudi, a ljude treba zapošljavati. Vjerujem da ima dosta kreativnih i kvalitetnih ljudi i u Sjenici za tako nešto. Ta ideja Regionalnog pozorišta je prvobitno bila veoma dobra, ali nije ispoštovana do kraja. Regionalno pozorište treba da pokriva čitav region. Navodim samo to kao primjer dobre zamisli.
Free media: Da udovoljimo čitateljkama koje sigurno zanima dio Vaše privatnosti, tj. trenutni status veze?
Prelić: Meni je već duže vrijeme trenutni status veze singl. Dosta sam vremena provodio radeći i putujući. Tako da nije bilo vremena baš za neku ozbiljnu posvijećenost toj strani mog života.
Free media: Zašto je za zajednicu važna umjetnost? Koliko pozorište danas ima korektivnu ulogu u društvu?
Prelić: Mi smo još prije 40 godina izgubili bitku sa robotima i kompjuterom. Onde gdje bismo mogli da ih pobjedimo je ono što oni nikada neće razumjeti, a to su naše emocije i naša podsvijest. Empatija takođe. Čovjek je čovjeku potreban. Mi ne možemo računati na to da je umjetnost neka svakodnevna potreba, ali onog trenutka kad se čovjek osjeti nezaštićenim, slabim, kada izgubi roditelja, osjeti se nevoljenim, tek onda shvati i zapita se da li je on sam takav. Da li neko prije njega osjećao tako nešto? Onda umjetnost i poezija zauzimaju ključnu ulogu, u objašnjavanju i osjećanju, u kolektivnoj svijesti svijeta.
Free media: Veliki broj glumaca prolazio je kroz tešku finansijsku situaciju da bi radio ono što voli. U kakvom su sada položaju oni koji žive od umjetnosti?
Prelić: Mislim da je sada nešto bolja situacija nego za vrijeme korone, ali doduše nikada nije baš sjajna situacija za umjetnike kod nas. Tržiste je veoma veće, što je dosta ohrabrujuće.
Free media: Koje domaće glumce cijenite?
Prelić: Ima baš mnogo naših glumaca kojima se divim i sa kojima sam radio čak. Zorana Cvijanovića jako poštujem i volim kao glumca, ali nažalost nisam radio sa njim. Darka Tomovića bih rado pomenuo, nismo bili zajedno u kadru, ali je kao čovjek veoma kvalitetan i dobar glumac, a isto to mislim i za Slobodana Ćustića. Moram pomenuti i Emira Hadžihafizbegovića.
Free Media: I za kraj, koje filmove bi preporučili čitaocima portala Free media da odgledaju.
Prelić: Sve zavisi ko šta voli da gleda, a meni su u poslednje vrijeme filmovi Rubena Ostlunda veoma interesantni i vrlo značajni. Kao sto je “Skver”, “Viša sila” i najnoviji “Trougao tuge”. Pomenuo bih i Loka, sa Tom Hardijem i najnoviji Finčerov “The killer”, sa Majklom Fazbinderom. Ovu listu bih mogao da nastavim još, ali neka bude to to za sada.
A.Šaljić
Foto: Privatna arhiva
