Autor zbirke kaže za portal Free media da mu je najvažnije da knjiga dođe do onih koji će je čitati i tumačiti.
Njegova nova zbirka kratkih pjesama i pjesme u stihu u svom središtu ima jednu, za autora veoma značajnu poemu.
Pouzdano merenje
Dugo nisam shvatao natpis
na staroj sajdžijskoj radnji.
Sve dok se moj sat nije pokvario.
Tada sam video
da nijedan od mnogih satova
u radnji ne pokazuje isto vreme,
a sajdžija na ruci ima samo narukvicu.
Kad sam izašao
ponovo sam pročitao natpis
Radno vreme:
Između dva mraka.
Amar kaže da je zbirka neosjetno došla i spontano narasla.
“Pisao sam, bavio se poezijom, razmišljao o njoj i tek u maju prošle godine, kada sam, na nekadašnji Dan mladosti, pobjedio na Festivalu poezije mladih u Vrbasu, shvatio sam da je zapravo zbirka manje-više tu”, kaže on.
Iako povezane, Amarove knjige su svijet za sebe.
“U sadržinskom smislu, poetika je slična prethodnoj, mada smatram da svaku zbirku treba da piše “drugi pisac”, odnosno da svaka sljedeća knjiga treba biti nova i drugačija, a opet povezana sa prethodnom”, objašnjava ovaj mladi autor.
Kaže da je uglavnom bio “zapljuskivan” uticajima drugih autora, i to ne samo poezije, već i pod uticajem ”presnog životnog realiteta”.
Kako je prema antičkom filozofu, Protagori čovjek mjera stvari(naziv prve knjige), tako naslućujemo da se i u drugoj knjizi on bavi ljudima.
“Jedan od radnih naslova bio je ‘Ljudi i trideset pesama (o ljudima)’, zbog poeme. Da nekim slučajem jednoj knjizi mogu da se daju dva potpuno ravnopravna naslova, ova bi imala ovaj koji sada ima i ovaj pomenuti. Mislim da možemo kroz prizmu tog radnog naslova dati neki tematski okvir. Mada, sa ovom knjigom dolaze i sva moja interesovanja, sve o čemu razmišljam, a dolazim pomalo i ja “, kaže Amar.
Ističe da svaku knjigu treba pisati književnik sa novim životnim iskutvom.
Protesti, čitanje i pisanje
Osim što je afirmisani pjesnik, Amar je sticajem okolnosti postao i svojevrsni revolucionar, koji je od početka studenstkih protesta uz omladinu koja traži pravdu na DUNP-u i u ostalim državnim institucijama; pravdu za otpuštene profesore, za žrtve korupcije i sve žrtve neodgovornosti svuda u zemlji.
“Ovi protesti su počeli nakon što sam ja imao zbirku skoro gotovu, praktično sam posljednje provjere teksta i korica radio na blokadi. Jedna pjesma možda ima otpora, ali ne aludira namjerno na ovu situaciju. Svakako, imam intenciju da svaka pjesma ’ima stav’, da utiče“, objašnjava on.
Najavljuje da će nejgova sljedeća knjiga imati određene aluzije na aktuelnu situaciju.
“Književnici ne mogu, a i ne smiju, biti odvojeni od društva, tako da je sve ovo jedna vrsta zadatka – protesti, čitanje i pisanje”, smatra Amar.
Neformalna priznanja važnija od nagrada
Osim poezije, on se bavi i kratkim proznim oblicima. Do sada je objavio dvije knjige i vjeruje da će sljedeće godine biti objavljena i treća.
Svoje priče i pjesme objavljivao je u časopisima “Kazivar“, “Sent“, “Eckerman“, “Bagdala“ i “Koraci“, i to je samo dio njemu važnih priznanja.
Od formalnih priznanja, dva su mu, kaže, najznačajnija: “Matićev šal” u Ćupriji, za prvu knjigu i pobjeda na Festivalu poezije mladih.
“Draža priznanja od ovih formalnih često su ona druga, a to je svaki čovjek kome se dopao bar jedan moj stih i kome je bar malo prijala (ili ga, u onom smislu u kom to književnost treba da radi, uzbudila, pomjerila, isprovocirala) neka moja pjesma“, navodi on.
Za čitaoce našeg portala on izdvoja još jednu poemu:
Čekaonica
Nema većeg svetilišta od čekaonice,
ona nikada nije bez molitve,
čak i noću do nje dopire
dova iz prostorija hitne pomoći.
Ona ima svoje sveštenike za sve religije
umesto džubeta i mantija nose mantile,
a sestre zamenjuju mujezine i klisare
njihovo pozivanje nikada ne ostane bez odgovora.
Dok sa odeljenja, tih predvorja grobalja,
na samom početku smene spuštaju leš
svi koji to vide imaju za njega
po jednu El Fatihu ili krštenje,
zatim se vraćaju na sebe.
Žena sa podvezanom maramom
ispred oftalmologije od jutros se moli
da joj Bog ne oduzme vid.
Mladić što čeka pognute glave
setio se vere u nadi da nije zakačio sidu.
Majka sa podočnjacima se moli
da joj sa detetom sve bude u redu.
Stari komunista, koji je iz zabave psovao Boga,
sada pre ulaska u ambulantu
obavezno prouči dovu.
Agnostici ovde nalaze dokaze,
a ateisti, kao za vreme bure,
postaju vernici dok ne izađu napolje.
Sulejman bi osvojio Beč,
a Ričard Egipat,
da su vojske imale čvrstinu vere
ljudi u čekaonici.
Umesto jeftinih magazina od prošle godine
u čekaonice privatnih ordinacija
treba staviti svete knjige.
Softe i bogoslovi moraju
nešto znati o ovom fenomenu.
Bože, ne oduzmi nam moć da ti se molimo.
Na ovog mladog novopazarskog autora i njegovo stvaralaštvo uticale su, kaže, brojne poetike i književna djela, na svjesnom i nesvjesnom nivou.
“U knjizi ima jedna pjesma koja, indirektno, govori o Vladanu Desnici, a jedna se oslanja na dubrovačku književnu tradiciju. Ima i pjesama koje su pod namjernim uticajem D. J. Danilova i Dejana Aleksića. Možda je ova zbirka manje pod uticajem od prethodne (ili bar ja tako mislim). Svakako, bez čitanja nema pisanja, nema knjiga, a na kraju, nema ni književnosti”, zaključuje on.
Knjiga “Pouzdano merenje“, u izdanju Kulturnog centra Vrbas, proizvod je pobjede na Festivalu poezije mladih u tom gradu i već sada nailazi na prve pozitivne komentare i recepciju kritičara, a među njima je publicista iz Crne Gore, Božidar Proročić.
On je za novu Amarovu poeziju u kontekstu objavljene knjige rekao da je “duboko ukorijenjena u Bihoru, prostoru između riječi i ćutanja, nemaštine i dostojanstva, te da nudi jezičku preciznost i filozofsku dubinu”.
A. Šaljić
