Weather Data Source: 30 days weather Novi Pazar

Napreduje obrazovanje romske dece u Novom Pazaru

Zahvaljujući učešću na brojnim projektima nevladinih organizacija izdvojeno odeljenje Osnovne škole "Rastko Nemanjić" u novopazarskom naselju Postenje napreduje kroz edukacije zaposlenih, roditelja, ali i učenika u prepoznavanju važnosti obrazovanja Roma.
U ovoj školi ima oko 130 učenika, među kojima je preko 90 romske nacionalnosti.

Učiteljica Slađana Premović kaže za portal Free media da im je cilj da što više romske dece završi osnovnu, ali i upiše srednju školu.

Ukazuje na vidljiv napredak poslednjih godina u odnosu na ranije, kada su ovi mališani završavali po četiri razreda i odustajali od daljeg školovanja.

“Jeste teško i zahtevno, ali unutrašnje zadovoljstvo koje dobijamo kroz rad sa decom je nemereljiv. Potrebno je mnogo više truda i rada, jer su to deca koja nisu išla u vrtić ili predškolsko, a koja nekada sa osam ili devet godina upisuju prvi razred. Treba nadomestiti motoriku i sve što je do tada propušteno. Međutim, ljubav koju dobijamo od te dece, njihovu volju, želju i nasmejana lica za nas su kao dve plate”, priča nam Premovićeva.

U školi rade i dva pedagoška asistenta kako bi deci olakšali učenje i druženje, a želja im je, kako kaže, da se u njoj zaposle i svršene srednjoškolke, kako bi olakšali sporazumevanje na romskom jeziku.

“Imamo dosta dece koja dođu u školu i ne razumeju srpski, a nastava nije na njihovom maternjem jeziku. U takvim situacijama nam pomažu deca koja znaju jezik i prevode nam”, kazala je Premovićeva.

Ona je istakla da imaju dobru saradnju sa srednjim školama, koje su kao i oni uključene već 10 godina u projekte podrške niške NVO “Indigo“.

“Projekat u kojem smo trenutno je ‘Podrška deci tražiocima azila izbeglicama i raseljenim Romima, kao i obrazovnim ustanovama u Srbiji’. U projektu osim naše škole učestvuju Ekonomsko-trgovinska i Tehnička škola iz Novog Pazara”, kazala je Premovićeva.

Kako je istakla, od velike je važnosti da koordinišu, sarađuju i prate dalje školovanje ovih učenika.

“Imamo decu koja su upisala i završila srednju školu. Trenutno imamo prvu Romkinju koja je stigla do treće godine Ekonomske škole. Najvećim uspehom smatramo kada ta deca završe školu, da bi se sutra bavila poslovima koji će im obezbediti bolju egzistenciju”, rekla je ova učiteljica.

Kaže da bi komunikacija sa roditeljima mogla da bude bolja, ali da i tu situacija napreduje.

“Imamo razumevanja za te roditelje, zato što se bave egzistencijalnim pitanjima. To su roditelji koji žive od socijalne pomoći, na margini, imaju višečalne porodice i nisu u mogućnosti da budu u svakodnevnom kontaktu sa nama. Međutim, pomake imamo kod roditelja koji su kao deca bili naši učenici. To su uglavnom roditelji koji rade, redovno se javljaju, zainteresovani su, dolaze na radionice i ono što je najbitnije, imaju poverenja u nas”, istakla je Premovićeva.

Napomenula je da roditelji, ali i deca, koja su određeno vreme boravila u Nemačkoj ili drugim zapadnim zemljama, a potom se vratili, imaju skladniji odnos prema školi.

“Imamo porodica koje povremeno dolaze i vraćaju se, rade u Nemačkoj i sa kojima smo u kontaktu. Deca se tamo obrazuju, a interesantno je da kada se vrate kažu da im se ovde više sviđa. Oni baš brinu o tome da im deca napreduju, idu u školu, da su redovna i saradnja sa nama je na maksimalnom nivou”, kaže ona.

Ističe da nove generacije romske dece koje stasavaju u velikoj meri žele da nastave srednje obrazovanje, zbog čega se i održavaju radionice profesionalne orijentacije.

“Dolaze predstavnici srednjih škola koji obavljaju prezentacije, a i mi ih sa đacima posećujemo, kako bi izabrali smerove koji im se sviđaju. Kod devojčica su to obično smerovi za frizera, trgovca ili manikir i pedikir, a za dečake smer za automehaničara. Nadam se da će uskoro doći vreme kada će upisivati i fakultete”, rekla je Premovićeva.

Kao jedan od glavnih problema navela to što određeni broj romske dece nema predškolsko obrazovanje i nevidljiva su za sistem.

“Značilo bi nam mnogo da se recimo formira neki vrtić u njihovom naselju, gde bi oni mogla da dolaze od najranije životne dobi. Tu bi i roditeljima bilo najsigurnije da ih ostave kada imaju nekog posla, te da se sa njima radi na higijeni, razvoju motorike, vaspitanju i socijalizaciji. Trenutno je struktura u školi prilično neujednačena, a nama je potrebno mnogo vremena da to uskladimo”, zaključila je ova učiteljica.

N.Šehović/ A.Bajrović

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on email

Najnovije vesti