Kada smo krajem novembra 2023. godine tek počeli sa šutnjama, nisam ni slutio da ćemo doći do ovoga danas. Da će cijeli Pazar i Sandžak ovako jasno stati uz slobodnu listu, slobodnu ideju i ljude koji nisu imali ni milione, ni pevaljke, ni autobuse, ni silne mitinge.
Bez velikih para, bez šatora, bez ucjena, sigurnih glasova, batinaša, direktora, cijeđenih narandži i poznatih „zvijezda“. Narod je pokazao da mu je dosta svega toga.
Dosta je glumatanja dok sve gori. Dosta je vlasti bez plana, programa i ideje kako da se zemlja oporavi. Narod ne traži ništa posebno – traži normalan život, posao, pravdu, institucije i državu koja radi za svoje građane, a ne za partijske interese.
A sinoć smo pobjedili upravo to. Pobjedili smo mafiju, ali u pravom smislu te riječi.
Posebno hvala mojim Pazarcima i Pazarkama, iz svih mjesnih zajednica i svih dijelova grada. Pokazali smo ono tiho pazarsko srce, ponos i inat.
Da Studentska lista pobijedi u srcu SDP-a – u Dogušu, Paricama, Cani, Kulturnom centru, u V mjesnoj zajednici… Ljudi, takav rezultat se ne pamti!
Više od 10.000 glasova razlike u Novom Pazaru. A kada se tome dodaju glasovi SDA Sandžaka i drugih stranaka koje nisu dio vlasti, poruka je još jasnija.
Narod je većinskom voljom odlučio ko treba da ga predstavlja.
Vjerujem da su ovom rezultatu mnogo doprinijeli i naši čuvari kutija, ljudi koji su cijelu noć stajali na biračkim mjestima i spriječili da se ponove malverzacije kakve smo gledali ranije.
Hvala svim roditeljima koji nisu odustali od podrške svojoj djeci. Hvala svim sugrađankama koje su bile u prvim borbenim redovima protesta.
Hvala slobodnim profesoricama i profesorima koji su štitili svoje učenike i govorili glasno protiv partijskih direktora. Hvala onima koji su ostali bez posla – ali nisu odustali i otišli odavde. A onima koji su otišli zbog ovog režima – iskrena nada da će se što prije vratiti.
Hvala radnicima preduzeća i gradskog sistema koji su, uprkos pritiscima, odlučili da glasaju protiv ovakvog sistema.
Hvala našim nanama i dedama koji su, nakon Miloševića, zajedno smijenili i Vučića, Šešelja, Dačića i Ljajića. Zamislite, više nećemo gledati tog čovječuljka koji pjeva i izvodi kerefeke u diplomatiji. Niti ćemo gledati starog radikala koji živi na račun ovog naroda decenijama!
Korak po korak, zajedno smo došli dovde.
I potvrdili one riječi Zorana Đinđića: „Kada shvatite da smo svi isti i ljude prestanete dijeliti po imenima i nacionalnosti, tada ćemo se vi i ja sresti tamo negdje u budućnosti.“
Ovo je dokaz da možemo svi zajedno i da je ovo zemlja za nas. Za sve naše ljude. Da zorom moramo živjeti zajedno pored svih razlika. Vjerskih, kulturnih, ideoloških i rasnih.
Da kada hoćemo – možemo.
Ne sumnjam da će povjerenje koje je Studentska lista dobila u Sandžaku biti opravdano. Vjerujem u naše kandidate, buduće narodne poslanike i ministre.
Ne očekujem da će svi imati iste stavove o svakom pitanju. Ne očekujem ni da ćemo se uvijek slagati oko genocida u Srebrenici, Kosova ili drugih teških pitanja. Teških zato što je baš ovaj režim mržnje i fašizma decenijama kroz obrazovani i informativni sistem negovao takve narative. I trebaće vremena da se oko svih rana prošlosti složimo.
Ali očekujem da se sredi ova zemlja. Da se sredi sve što je urušeno i zapostavljeno. Očekujem odgovornost. Očekujem hapšenja povodom smrti i korupcije.
Očekujem inspekcije i smjene. Očekujem pravdu za Bakana, Skarepa i Mavrića. Rahmetli Melisu Zećović. Sugradjanina Samira Dolovca. Poginule tokom pada helikoptera. Umrle tokom korona kolapsa unutar i ispred lokalne bolnice.
Očekujem da se prekine svaki vid finansijske i druge saradnje sa režimom u Tel Avivu koji učestvuje u zločinima nad palestinskim narodom.
Očekujem da se Pazarci i Pazarke, kao sinoć, ponovo osjećaju kao građani ove zemlje. Da imaju pravo na rad. Da i mi imamo fabrike. Da imamo puteve. Da imamo čiste gradove. Pred nama je mnogo posla.
Hvala Allahu što nas je sve ove godine gurao naprijed i nije nam dao da odustanemo. Bilo je teško. Zaista je bilo teško. Ali su nas pratili dobri i ustrajni ljudi. Nasmejana lica koja su trčala na šutnje i proteste – pa makar nas bilo petoro.
Ova borba u mom slučaju traje od 2019. godine. Najteži dio bio je upravo posljednjih godinu dana – blokada škole, borba sa sistemom i sve ono što smo prolazili u Pazaru.
Ali, istovremeno, bio je to i najslađi dio ove borbe. Jer smo sinoć vidjeli rezultat. A moj sljedeći cilj su lokalni izbori. Barem za mene.
Novom Pazaru treba novi gradonačelnik i potpuno novo rukovodstvo. Ljudi koji će raditi od jutra do mraka da saniraju štetu koju su ovi neradnici bez diplome napravili za 20 godina vlasti.
A vlast je, čini se, već sama sebi odsvirala kraj.
Biće preletanja. Biće pokušaja da se sačuvaju fotelje. Biće svega. Kaljavog obraza koji pokušava da se očisti. Skrivanja i bježanja.
Ali izostanka odgovornosti ne smije biti. Da više nikada nikome ne padne na pamet da vlada ovim narodom. Vlast nije gospodar. Vlast je hizmet.
Ko ne umije – neka se skloni.
Preduzeće ne smije biti stranačka prćija, već strateški centar razvoja, projekata i kvalitetnog rada.
Škola ne smije biti prihvatilište za starlete i stranačke kadrove, već mjesto za ljude sa znanjem, rezultatima i uspjehom.
Nek se našim školama i svim institucijama širi ovaj osmjeh pobjede i neka nestane svaki strah koji nas je pratio zadnjih godina. Pokidali smo lance.
Halva se jede na Atletskom i sada već bivšim prostorijama koje su služile za ucjenjivanje nastavnika i profesora. Nismo dozvolili da nam „ministar obrazovanja i ministarka” i dalje zlostavljaju najobrazovanije u gradu.
Neka je od hajira.
Gradjanima Rogozne, radnicima Bolnice, Golog brda, Mura, Šestova, centra i svih krajeva grada.
Lijte kiše – mafija ode!
Autor teksta je Alija Madžović, student i građanski, omladinski i ekološki aktivista, osnivač i predsjednik NVO “Menjamo Novi Pazar“.
Stavovi autora u rubrici “Slobodno o svemu” ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Free media.
