Na sastanku je dogovoreno da postavljanje usporivača brzine i natkrivenih autobuskih stajališta budu prioriteti, dok će uređenje dvorišta, postavljanje klupa i obnova sportskih terena biti realizovani postepeno, uz saradnju Grada, škole, roditelja i lokalne zajednice.
Sastanak je organizovan u okviru neformalnih diskusija “I ja se pitam”, koje portal Free media realizuje u saradnji sa Udruženjem Reakt, uz podršku Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) u Srbiji, kao nastavak našeg susreta sa ovim majkama pre mesec dana, kada su pokrenule inicijativu i svoje zahteve zvanično uputile nadležnim institucijama.
Cilj ovih susreta je da se ukaže na značaj aktivnog učešća roditelja, posebno majki, u donošenju odluka koje se tiču obrazovanja, kao i na mogućnost da svojim inicijativama doprinesu poboljšanju uslova u kojima njihova deca uče i odrastaju.
Na sastanku održanom u školi u Belim Vodama, a na zvaničan zahtev i pokretanje inicijative, odazvali su se članica Gradskog veća Novog Pazara zadužena za obrazovanje Denisa Curić i direktor Direkcije za izgradnju grada Berin Ljajić, koji su predstavili moguća rešenja.

Bezbednost dece na prvom mestu
Najveću zabrinutost roditelja izaziva saobraćaj na magistralnom putu pored školskih objekata, kojim vozila često prolaze velikom brzinom, dok učenici svakodnevno prelaze kolovoz na putu do škole, tokom odmora i po završetku nastave.
Članice Saveta roditelja ukazale su da su deca posebno ugrožena prilikom smene časova, kada izlaze iz školskog dvorišta, kao i tokom zimskih meseci, kada se nastava završava po mraku.
“Deca su mala, zapričaju se, guraju, ne vode računa o saobraćaju. Zato su nam usporivači brzine najpotrebniji. Godinama ih tražimo, ali ih još nemamo”, poručile su majke.
One su tražile i postavljanje natkrivenih i jasno obeleženih autobuskih stajališta, kako deca ne bi čekala prevoz na otvorenom, neposredno uz prometan put.

Direktor Direkcije za izgradnju Novog Pazara Berin Ljajić rekao je da ovo preduzeće ima mogućnost da samo izradi konstrukcije za stajališta, koristeći sopstvene kapacitete i zaposlene koji se bave metaloprerađivačkim poslovima.
“Stajalištima ćemo se posvetiti tokom ovog kišnog i zimskog perioda, kada obično radimo u našim radionicama. Ne mogu sada da kažem tačan rok, ali mogu da proverim kada bismo mogli da napravimo dva stajališta”, rekao je on.
Direktorka škole Binela Šaković objasnila je da na jednoj lokaciji nema dovoljno prostora za stajalište, ali da je vlasnik susednog zemljišta načelno pristao da ustupi potreban deo parcele.

Ljajić je savetovao da se ta saglasnost pribavi u pisanom obliku, kako bi se izbegli eventualni problemi tokom postavljanja stajališta.
On je dodao da je Direkcija ranije planirala izradu projektne dokumentacije za usporivače brzine u Belim Vodama, ali da je u međuvremenu dobila informaciju da će taj posao, za obe školske lokacije, finansirati “Putevi Srbije”.
“Za jednu mikrolokaciju, odnosno dva usporivača brzine i saobraćajnu signalizaciju, samo projektna dokumentacija košta oko 600.000 dinara, bez izvođenja radova. Kada smo krenuli u proceduru, rečeno nam je da ne trošimo sredstva jer će ‘Putevi Srbije’ uraditi projekte za Osaonicu i Bele Vode”, objasnio je Ljajić.
Rekao je da su projekti za obe lokacije pripremljeni, ali njihova realizacija još nije počela, te da će se dodatno raspitati o tome šta je još potrebno da radovi počnu.
Članice Saveta roditelja su ovaj susret iskoristile da opet ukažu na neophodnost postavljanja klupa u školskim dvorištima, jer učenici trenutno nemaju odgovarajuća mesta za odmor.

“Deca u Belim Vodama sede na betonu ili na metalnoj mreži oko sportskog terena. U celom dvorištu nema nijedne klupe. Deca nemaju gde da sednu, da pojedu nešto ili da se odmore”, navele su one.
Ljajić je ponudio mogućnost da Direkcija obnovi deo postojećih klupa, zamenom dotrajalih dasaka i farbanjem metalnih konstrukcija, kao i da se za sedenje iskoriste odgovarajuće betonske površine u dvorištu.
Naglasio je da su raspoložive količine ograničene, ali da bi se uz zajedničko angažovanje moglo pronaći praktično rešenje.
Roditelji su ponovo pokrenuli i pitanje školskog policajca, smatrajući da povremeni obilasci policijskih patrola nisu dovoljni da zaštite učenike.

Ljajić je podržao njihov zahtev, ocenjujući da bi prisustvo uniformisanog policajca u vreme velikih odmora, smene učenika i završetka nastave značajno doprinelo bezbednosti.
“Život dece je prioritet svih prioriteta. Kada vidite uniformisano lice na ulici, svi se drugačije ponašaju. Prolazak policijskog vozila ne znači mnogo, ali prisustvo policajca koji može da reaguje na neodgovornu vožnju značilo bi mnogo”, istakao je Ljajić.
Dogovoreno je da škola policiji uputi obrazložen zahtev za prisustvo školskog policajca u periodima kada su učenici najugroženiji.
Osnovna škola “Dositej Obradović“ ima ukupno 134 učenika.
Škola u Osaonici zahteva ozbiljniju obnovu
Poseban deo razgovora bio je posvećen stanju matične škole u Osaonici, za koju su roditelji i rukovodstvo ukazali da godinama čeka ozbiljnije ulaganje.

Članica Gradskog veća Denisa Curić ocenila je da su problemi veliki i da je deo njih posledica dugogodišnjeg nedostatka ulaganja.
“Izazovi su stvarno veliki. Godinama se prosto ništa nije radilo, toga moramo da budemo svesni svi. Podsetiću vas da je početkom školske godine jedan od problema bio i nedostatak vode u školi, kao i da Grad ima stalne troškove održavanja kombija kojim se prevoze učenici. Samo za poslednju popravku kombija izdvojili smo 480.000 dinara, a ceo kombi ne vredi toliko. Govorim vam ovo da biste znali da se bavimo problemima škole i da pokušavamo da ih rešavamo”, rekla je Curićeva.
Istakla je da za rekonstrukciju matične škole u Osaonici već postoji projekat, ali da je potrebno razmotriti njegovu finansijsku održivost, broj učenika i mogućnost da se postojeći prostor prilagodi stvarnim potrebama nastave.
Direktorka škole navela je da Osaonicu trenutno pohađa 38 učenika, šest više nego prethodne godine, što smatra važnim pokazateljem da škola ima budućnost.
Objasnila je da su pojedine učionice dovoljno velike da se njihovim pregrađivanjem dobiju dodatni prostori za nastavu i kabinete, ali da je jedan od najvećih problema dotrajali krov.
“Krov je propao, grede su dotrajale, a na pojedinim mestima ima mnogo naslaga koje zadržavaju vlagu”, upozorila je direktorka Šaković.
Ona je navela da postoji i projekat energetske efikasnosti, zbog čega je tokom sastanka razmatrana mogućnost da se sanacija krova izdvoji kao poseban posao, koji bi mogao da se realizuje pre sveobuhvatne rekonstrukcije.
Curićeva je naglasila da je cilj da školski prostor bude bezbedan, funkcionalan i prilagođen broju učenika.
“Poenta je da vidimo kako da sve sredimo, da bude funkcionalno, bezbedno i održivo. Ne treba da radimo megalomanske projekte koji nisu prilagođeni stvarnim potrebama”, rekla je ona.
Uređenje dvorišta uz pomoć lokalne zajednice
Među problemima o kojima se razgovaralo našli su se i neuređeni prilazi, parkiranje vozila neposredno uz ulaze u školu, oštećena ograda i zadržavanje vode koja se tokom zime pretvara u led.
Direktorka je predložila izmeštanje parkinga iz dela dvorišta koji koriste deca, kako bi se dobio bezbedniji prostor za njihov boravak.

Ljajić je ocenio da bi za takav zahvat najpre trebalo proveriti konfiguraciju terena, raspoloživi prostor i eventualnu potrebu za izgradnjom potpornog zida.
Ipak, rekao je da postoje i jednostavnija rešenja koja Direkcija može da sprovede sopstvenom mehanizacijom.
“Možemo da probijemo prilaz, uklonimo deo zemlje i naspemo odgovarajući materijal, kako bi se vozila makar izmestila iz prednjeg dela škole, gde deca ulaze i izlaze. To možda nije najbolje moguće rešenje, ali bi svakako bilo bezbednije”, objasnio je Ljajić.
Ponudio je i pomoć u radnoj snazi i delu materijala za uređenje školskog prostora, uz napomenu da bi bilo korisno da se u radove uključe i škola, roditelji i lokalni privrednici.
“Postoje lepša i bolja rešenja, ali se na njih obično duže čeka. Ovo su funkcionalna rešenja koja možemo sami da uradimo. Ono što nemam, ne mogu ni da ponudim”, rekao je Ljajić.
Curićeva je najavila i mogućnost saradnje sa Sportskim savezom i Ustanovom za sport na obeležavanju školskih terena i postavljanju mreža, dok bi se složeniji radovi realizovali u skladu sa raspoloživim sredstvima.
Ona je ukazala da škola u Osaonici raspolaže velikim, ali nedovoljno iskorišćenim dvorištem, koje bi moglo da postane prostor za sport, rekreaciju i druge aktivnosti učenika.
Roditelji prvi put za istim stolom sa nadležnima
Za članice Saveta roditelja ovaj sastanak imao je poseban značaj, jer su, kako su istakle, godinama pokušavale da ukažu na probleme, ali nisu imale priliku da o njima na ovakav način razgovaraju sa predstavnicima nadležnih institucija.
Podsetile su da su roditelji i ranije samostalno organizovali pojedine radove, uključujući krečenje školskih prostorija, ali da za ozbiljnije zahvate nisu imali dovoljno mogućnosti.
“Mi smo uvek bili zainteresovani, dolazili smo na sastanke i tražili pomoć. Ali nikada nismo imali ovakav sastanak, da nam dođu nadležni i da zajedno razgovaramo o tome šta može da se uradi”, rekla je jedna od članica Saveta.

Ljajić i Curićeva su ocenili da je važno da se započeti razgovori pretvore u konkretne poslove, a ne da ostanu samo na planovima i projektima.
“Hajde da počnemo da radimo, pa će se novac naći. Važno je da se nešto pokrene i da se vidi rezultat”, poručili su oni.
Na kraju sastanka zaključeno je da su najhitniji zadaci usporivači brzine i autobuska stajališta, dok bi uređenje sportskih terena, postavljanje klupa i drugi radovi trebalo da budu nastavljeni kada vremenski uslovi to dozvole.
- Neformalne diskusije “I ja se pitam“ nastale su iz potrebe da se žene u Novom Pazaru pitaju i da otvoreno razgovaraju o brojnim problemima koji tište ovu zajednicu, a o kojima uglavnom pričaju muškarci.
Realizaciju projekta “I ja se pitam“ finansijski je podržala Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS).
Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
A. Bajrović
Iz arhive Free media:




