Sagovornici portala Free media primećuju da se odnos građana prema životinjama u ovom gradu poslednjih godina menja na bolje, a za kućne ljubimce najčešće biraju pse ili mačke.
Za Novopazarku Azru Duštinac mačak Loki je mnogo više od kućnog ljubimca. On je već šest godina deo njene porodice, njeno društvo i obaveza o kojoj svakodnevno vodi računa.
“To je posebna vrsta ljubavi koju ne mogu da vam opišem. Morate da imate ljubimca da biste to osetili, a naš Loki je poslednjih godinu dana dobio još jednu novu ulogu, postao je bebisiter“, priča nam Azra kroz osmeh.
Ova majka jednogodišnjeg dečaka svima koji planiraju decu preporučuje da najpre udome ljubimca.

Mačak Loki – bebisiter
“Oni su poput dece. Svaki mjauk je pitanje šta mu je, da li je gladan, žedan ili ga nešto boli. Iako su ljudi oko nas bili skeptični i postavljali pitanja, šta ako ga ogrebe, ako ne daj Bože proguta dlaku, ali mogu da vam kažem da su oni sada najbolji prijatelji. Loki je taj koji prvi oseti kad se beba probudi, a kad je uznemiren ili bolestan, ne odvaja se od njega“, kaže Azra.
Isto se dešava i u odnosu sa odraslima, dodaje.
“I kada nas nešto boli, ljubimci nam se uvek nađu, čak i pre nego što mi znamo da ćemo biti bolesni. Dokazano je da su oni ti koji prvi prepoznaju i osete znake koje naše telo proizvodi“, navodi.
Azra je ljubav prema kućnim ljubimcima prepoznala daleko od Novog Pazara, još tokom studiranja u Turskoj, gde je završila fakultet za međunarodne odnose.
“Imali smo tamo jednog mačora koji nas je stalno pratio na predavanjima, ispitima, kao da je bio deo nekog većeg odbora koji nas je nadgledao, a mi svi smo vodili računa o njemu. Ceo kamp u kojem smo bili smešteni imao je životinje i to je bila moja prva spoznaja prihvatanja ljubimaca“, priseća se Azra.
Ljubimci podstiču rast i razvoj ličnosti
Naglašava da je upravo ta vrsta ljubavi doprinela njenom ličnom rastu i razvoju.
“Smatram da je svaki kontakt sa životinjama jedinstven. Na njih gledam kao na nekoga ko očekuje neku vrstu pomoći od nas, ali nije spreman da nam to kaže, jer nema načina. To iskustvo promenilo me je kao čoveka, osobu, majku, ženu i kao ličnost“, tvrdi ova ljubiteljka životinja.
Kroz volontersko iskustvo u udruženju “Lunje i maze“, koje vodi računa o napuštenim životinjama, ona uviđa da se svest o njihovom udomljavanju sve više razvija i kod njenih sugrađana.

Azra i Loki
“Nisam očekivala da ćemo tako brzo uspeti da dopremo do njih i drago mi je zbog toga, ali još uvek postoje oni, rekla bih, predstavnici starijih generacija, na koje je malo teže uticati da prihvate ljubimce i zbrinu lutalice, a ja ih podsećam da psi koji su napušteni, nisu svojim izborom tu gde jesu, već da ih je neko tu ostavio“, naglašava ona.
Nije svaki lavež napad
Preporučuje građanima da više obrate pažnju na pse i mačke lutalice i pokušaju da razumeju njihove poruke.
“Svaki lavež ne znači napad. To je možda neki znak za pomoć, upit za hranu, za vodu. Treba da razumemo da i oni imaju potrebe kao i mi i da je, ako je nama toplo ili hladno, i njima je. Drago je da ljudi sve više to prepoznaju, ali bih ipak volela da im možemo to objasniti na neki brži način“, kaže Azra.
Dodaje da psi i mace koji su bili na ulici imaju drugačiji pogled na svet i da kada im neko pruži ljubav i pažnju, oni to uz zahvalnost uzvraćaju.
“Neopisiv je osećaj kada udomite takvu životinju, kada vidite koliko su oni srećni i svedočite kako im se izraz lica menja u osmeh. Prosto mi bude žao kad vidim da neko kupuje ljubimce, pored toliko nezbrinutih pasa i mačaka“, priča nam ona.
Lunje i maze u Novom Pazaru postoje i aktivno rade na udomljavanju i zbrinjavanju napuštenih životinja već punih pet godina.

“Ponosna sam na udruženje koje je uspelo da neke pse odavde, koje niko nije hteo da udomi, zbrine u Sloveniji, Beogradu, širom Srbije i Evrope. To je veliki uspeh za nas i veoma se radujem kada recimo dobijemo sliku iz Slovenije da naša Fibi, koja je bila ostavljena, sada tamo uživa i da je presrećna“, ističe ova novopazarska ljubiteljka životinja.
Ona troškove za novog člana porodice ne pretvara u brojke, niti smatra da je to opterećenje za kućni budžet jer njen kućni ljubimac, kako kaže, nema velike prohteve.
Među ljubimcima i divlje životinje
Da je trend rasta vlasnika kućnih ljubimaca naročito izražen poslednjih godina potvrdio je za naš portal i doktor veterinarske medicine Nedim Zahirović.
On veruje da među ljubimcima u ovom gradu prednjače psi, a odmah potom i mačke.
“Dominantne rase pasa koji se udomljavaju su: maltezeri, zlatni retriveri, kangalski i nemački ovčari, kao i različite vrste lovačkih pasa, dok su kod mačaka najčešće domaće kratkodlake (tigraste, srne i crno-bele, ali i britanske i ruske kratkodlake mačke“, navodi on.
Neke egzotične životinje kao kućni ljubimci u Novom Pazaru su, ističe, pravi raritet.

Nedim Zahirović, veterinar
“Dešava se da ljudi sve češće imaju različite vrste ptica, najčešće papagaje, a povećava se i broj kunića kao kućnih ljubimaca, koji su jako privrženi, veseli i inteligentni. U okolini Novog Pazara ima i određen broj slučajeva da se u nekom ograđenom prostoru drže srne kao kućni ljubimci, koje su divlje životinje“, kaže Zahirović.
Što se tiče brige o zdravlju kućnih ljubimaca, ovaj veterinar primećuje da se njihovi vlasnici dele u dve kategorije.
“Najveći broj vlasnika kućnih ljubimaca u suštini se pravilno brine o njima, ali postoji i dalje mali broj onih neodgovornih, koji svoje ljubimce najpre zanemaruju, a zatim, kada im dosade, jednostavno ih izbace na ulicu što je u velikoj vezi sa problemom pasa lutalica kod nas“, napominje ovaj novopazarski veterinar.
Dodaje da zbog toga lokalna Uprava za veterinu sprovodi obavezno obeležavanje, odnosno čipovanje pasa i mačaka, kako bi se taj problem rešio i neodgovorni vlasnici sankcionisali.

Prema informacijama koje smo dobili od prodavaca u specijalizovanim radnjama za ljubimce, takozvanim pet šopovima, gotovo podjednako se kupuje hrana za pse, kao i za mačke.
Oni, međutim, tvrde da su mačke jednostavnije za zbrinjavanje, jer, za razliku od pasa, ne zahtevaju obavezno izvođenje u šetnju, a prema nekim proračunima mesečni troškovi za mačku kreću se od sedam do osam hiljada dinara.
S. Ljajić




