Najmlađi grad u Evropi – kako to lijepo zvuči!
Mladost je snaga, energija, budućnost. Usmjeravati je, oblikovati i osnaživati je pravi izazov, ali i odgovornost.
Koliko smo sposobni da kao zajednica budemo na visini tog zadatka? I šta je to što bismo morali da preduzmemo kako bismo zaštitili i osigurali odrastanje, stasavanje i njihovo mjesto pod ovim našim suncem? Da li se i nama dešava “odliv mozgova” i kako tu pojavu spriječiti?
Mnogo naših omladinaca se školuje na raznim stranama svijeta. Neki se nikada ne vrate, jer su egzistencijalni uslovi za život tamo negdje mnogo bolji. Oni koji steknu znanje a vrate se, nekada budu razočarani, jer se nikada ne zaposle u struci.
Nezadovoljstvo raste i tako ih gubimo, čini mi se.
Kvalitetni kadrovi bi trebalo da budu prepoznati od društvene zajednice i budu adekvatno motivisani za ostanak u njoj.
Da li je to tako i koliko smo mudri da ovu pojavu detektujemo, ne znam. Znam samo da kroz školski sistem prođu, oblikujemo ih i pripremimo najbolje što umijemo. Ostalo nije do nas.
Da me neko pita, a ne pita me, Grad bi trebalo da ima poseban fond za mlade ljude koji pokažu kapacitete i mogućnosti za napredovanjem.
I naravno, da se povede računa o kadrovskoj politici. Ne znam da li je utopija ovo o čemu konstantno pričam, no trebalo bi da jednom prevaziđemo političke varijante upošljavanja i davanja prostora nestručnim a “pogodnim”.
Mislim da je krajnje vrijeme da se svi dozovemo pameti i shvatimo da ulaganje u mladost i kvalitet znači zalog za valjanu budućnost.
A prebogati smo. Ne znamo.
Autorka teksta je Melida Rebronja, profesorica bosanskog i srpskog jezika u Gimnaziji u Novom Pazaru.
Stavovi autora u rubrici “Slobodno o svemu” ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Free media.
