Od kada je izašlo iz štampe sarajevskog Buybook-a, posljednje i posve atipično djelo pjesnikinje Nadije Rebronja iz Novog Pazara, sa zagonetnim naslovom “88“, ne prestaje da osvaja čitalačku publiku, posebno one koji tragaju za kratkom formom. Knjiga, za koju Miljenko Jergović kaže da je “čudesna, nepodnošljivo lijepa”, baštini tradiciju kratkih priča i lirskih zapisa, te ujedno sažima fundamentalnu mudrost o međuljudskim i muško-ženskim odnosima.
Ova zbirka mikropriča ujedno preispituje i odnos sa diktatorima, kolektivima, sudbinom i Univerzumom. Knjiga još uvijek nije promovirana u Novom Pazaru, iako pohvale stižu sa svih strana, a jedna od pohvala je i nagrada “Zaim Azemović” za posljednju knjigu. Rebronja je tokom pisanja knjige kao naučnik-istraživač boravila na univerzitetima u Beču i Granadi, kao i u Latinskoj Americi.
Kako je rekla za portal Free media, često je na putu, a posljednjih dana boravi u Makedoniji na književnoj rezidenciji koju finansira organizacija Traduki, gdje promovira makedonsko izdanje knjige ,,88”.
Free media: Zašto “88”? Da li to ima veze sa brojem dirki na klaviru ili on u Vašoj lirici krije još neka od značenja?
Rebronja: To je broj dirki na klaviru, broj tekstova u ovoj knjizi, broj djelića u koje se rasprslo jedno slomljeno ogledalo stvarnosti. Taj broj simbolički nije precizan već je blizak beskonačnosti.
Free media: Čini se da je sinkretizam muzike i pisane riječi karakteristika Vaših ranijih djela, a prisutan je i u najnovijoj knjizi. Tango, flamenko, Bah, harmonika, klavir, prepoznatljive su slike u Vašoj poeziji. Zašto je muzika vjerni pratilac Vašeg rada?
Rebronja: Sinkretizam između književnog teksta i muzike do sada je bio moj književni postupak. Tekst je muzika stvarnosti, stvarnost je muzika teksta. Ovaj tekst, sastavljen od 88 dirki klavira, nastoji da svira mnogo više od 88 klavirskih melodija koje govore o diktatorima, generalima, streljanjima, djeci u ratovima, zaboravljenim jezicima, spaljenim knjigama. O tim temama se kroz istoriju književnosti promišljalo na više načina, a ova knjiga o svemu tome svira klavirski koncert.
Free media: Već ste rekli da crne i bijele dirke predstavljaju djeliće napuklog ogledala. Koliko je zapravo Vaš tekst neki vid autorefleksije? Koliko je u knjizi prisutna tema preispitivanja identiteta?
Rebronja: Pisanje, odnosno stavljanje u poziciju nekog lika, uvijek je empatijski postupak. Svaka priča koju ispričamo postaje na neki način naša. O tome govori jedna dirka:
crna dirka
- zapisati jedan dan znači posjedovati ga.
- napisati ga ponovo znači živjeti.
Free media: Zašto još nije bilo zvanične promocije knjige “88” u Novom Pazaru i kada publika to može očekivati?
Rebronja: Beogradsko izdanje knjige “88” koje treba da izađe za područje Srbije još uvijek se nije pojavilo i nadam se da će to biti uskoro. Kada izađe, planiraćemo promocije u Srbiji, uključujući i Novi Pazar. Za sada je objavljeno bosansko-hercegovačko i hrvatsko izdanje knjige u izdavačkoj kući Buybook (Sarajevo/Zagreb), kao i prijevod na makedonski jezik (PNV publishing, Skoplje).
Free media: Na društvenim mrežama i tokom književnih večeri mogle su se čuti brojne pohvale Vašem radu i posljednjoj knjizi. Jedna od laskavijih konstatacija je rečenica književnika Miljenka Jergovića koji kaže da je to “čudesno, nepodnošljivo, lijepa knjiga”. Kakvo je interesovanje i kakve su reakcije čitalaca?
Rebronja: Knjiga “88” do sada je pokazala da i pored simboličnosti i kompleksnosti ima i neku dozu komunikativnosti, koja je bliska i književnicima i široj čitalačkoj publici. Kada se knjiga odvoji od autora, tekst i dalje ima svoj put i svoj zaseban književni život. Knjiga je dobila nagradu “Zaim Azemović”, objavljena je i na makedonskom jeziku, a u pripremi je i izdanje na španskom jeziku.
Free media: Vaš stil i poslednji tekst je teško smjestiti u književene kategorije. Koliko su izdavačke kuće imale razumijevanja za to što je Vaša knjiga negdje između lirike i proze? Da li to može biti otažavajuća stvar za izadavača?
Rebronja: Žanrovska nedefinisanost može da zakomplikuje put knjige ka nekoj izdavačkoj ediciji ili nagradi, ali mislim da je oneobičavanje, kom je ova knjiga sklona, blisko čitaocima. Svaki tekst iz ove knjige djelić je jednog slomljenog ogledala i svaki taj djelić različitog je, nepravilnog oblika. Takođe, svaka dirka klavira proizvodi različit ton, a ova knjiga sastavljena od dirki svira mnogo različitih klavirskih koncerata.
Free media: Možete li da izdvojite neku pjesmu za portal Free Media?
Rebronja: Bijela dirka
-na našem trgu stoji jedna kuća, jedna soba u koju niko nije ušao stotinu pedeset godina. na trgu su strijeljali neke izdajice sistema, a onda su došli drugovi strijeljanih i strijeljali one prve, na trgu je prošlo dva, tri, četiri rata, na trgu je bio strah i djevojčica je plakala.
-iz kuće je jednoga dana izašao jedan čovjek. nosio je posve novu dječiju loptu i rekao: kakav mir, kakav mir.
Crna dirka
-postoje takvi trenuci kada upoznaš nekoga: “jesi li gledao taj film? jesi li čitao tu knjigu? a znaš li ovog, onog filozofa?“ i tako prođu sati a da to i ne znate, padne noć, prođe noć, a vi još pričate, prođu dani, mjeseci, godine, prođe cio život a vi još pričate: “jesi li gledao taj film? jesi li čitao tu knjigu? a znaš li ovog, onog filozofa?“
-tako sam se više puta zapričao i zato sam živio nekoliko života.
Free media: Da li su, prema Vašem mišljenju, mikropriče idealna forma koja može da objedini i liriku i prozu? Koliku autonomnost imaju Vaše mikropriče, koliko mogu da funkcionišu i postoje nezavisno od cjeline djela?
Rebronja: Mikropriče ne moraju da budu lirične, ali ja jesam autor koji najudobnije živi u kratkoj poetskoj formi. Mislim da se najveće ideje, misli, rješenja za sudbinske i historijske lomove najpreciznije mogu izraziti u svega nekoliko riječi ili rečenica. 88 dirki mogu sasvim zasebno da funkcionišu kao tonski mikrosvijetovi ili mikroskice za romane, iako zajedno čine cjelinu, odnosno melodiju.
Free media: Šta su bili izvori inspiracije za ovu neobičnu zbirku mikropriča? Jesu li to možda drugi autori, knjige, putovanja ili možda svakodnevni dijalozi?
Rebronja: Knjiga je nastajala na putovanjima u Latinskoj Americi i nosi puno priča o Latinskoj Americi prije hispanizacije. Preispituje i naše balkanske kolonijalne i postkolonijalne kompleksnosti. Temeljna inspiracija jesu dijalozi ljudi, naročito onih koji vode duboke dijaloge koji mogu promijeniti stvarnost ili bar jedan stvarni trenutak.
A. Šaljić
