Weather Data Source: 30 days weather Novi Pazar

Novi Pazar: Telefoni ometaju ili modernizuju obrazovanje? (VIDEO)

U današnjem digitalnom društvu mobilni telefoni postali su neizostavan dio života mladih, jer gotovo svi posjeduju barem jedan ovaj uređaj, a njihova prisutnost u novopazarskim školama postavlja važna pitanja o tome kako oni utiču na sam obrazovni proces.

Skoro da nema učenika koji ne može da prepriča situaciju u kojoj je neko od drugara u odeljenju snimao lajv, igrao igricu, dopisivao se ili makar fotografisao knjigu ili sadržaj na tabli, da zna šta treba da uči.

Današnji roditelji sjećaju se svojih školskih dana kada u učionici nije bilo mnogo tehnologije, kada su nastavna sredstva bila kreda, sunđer i tabla, ali i kada niko od učenika nije igrao video-igre na času.

Za mnoge roditelje i nastavnike-tradicionaliste to je jedino što mogu da zamisle kao normalnu i zdravu atmosferu u učionici, u kojoj se zna red, u kojoj nema ometanja, u kojoj čak i kada učenici naprave neki štos ipak, vrlo brzo, mogu biti fokusirani na školske teme, na gradivo i potragu za znanjem.

Dženita Ćatović je član Savjeta roditelja u novopazarskoj Turističkoj školi. Njen glas uvijek ide za one mjere prema kojima učenici trebaju odložiti telefone na neku posebnu klupu ili na za to predviđeno mjesto.

Ona za portal Free media govori da roditelji sve više postaju svjesni koliko telefoni otežavaju učenje i izvođenje nastave.

“Kao član Savjeta roditelja mogu da kažem da smo se svi složili da se telefoni na neki način oduzimaju djeci, da treba da se sklone za vrijeme nastave. To će olakšati rad i profesorima, a i dijete će moći bolje da nauči. Tu smo da podržimo sve mjere koje doprinose dobrobiti djece”, kaže ona.

Objašnjava da telefoni stvaraju opštu pometnju čak i u samim porodičnim odnosima, a itekako među školskim vršnjacima.  Ona vidi rješenje jedino u konstantnom i neumornom savjetovanju mladih.

“Prestali smo da razgovaramo sa svojom djecom upravo zbog telefona. Roditelji trebaju mnogo da savjetuju svoju djecu, da im ukažu na to šta je dozvoljeno, a šta nije. Znam da je sve to teško u ovo vrijeme kada im je sve dozvoljeno. I sama, kao majka četvoro djece, provodim mnogo vremena pričajući im. Znam da oni to i ne vole baš ali se nadam da će bar nešto od toga da upiju. Mislim da je u njihovu korist, u korist njihove dobrobiti, da telefone umeju da koriste adekvatno. U našoj porodici imamo određeni kodeks ponašanja, škola ima svoj kodeks ponašanja, što znači da treba samo poštovati pravila i slediti ih”, kaže Ćatovićeva.

Prosvjetni zakoni ne poznaju sveobuhvatno zabranjivanje posjedovanja telefona jer se vrlo često kao razlog navodi da postoje djeca koja putuju i imaju potrebu da jave rodteljima kada krenu ili dolaze kući, a takvih je u novopazarskim školama mnogo.

Dženita Ćatović

Neka djeca imaju zdravstvene tegobe, a roditelji potrebu za većim nadzorom i redovnim provjerama. Odluke o korišćenju telefona na času često su prepuštene samim školama, koje statutima i pravilnicima traže prihvatljivo i adekvatno rješenje.

Direktor Ugostiteljsko-turističke škole Remzo Destović kaže da je odlaganje telefona od velike važnosti za sam obrazovni proces, ali i za vraćanje dostojanstva profesorima i učenicima.

On prenosi svoje iskustvo, ne samo kao direktor već i kao višegodišnji svjetnik i spoljni saradnik ispred Školske uprave u Novom Pazaru, koji je obišao mnoge objekte u ovom gradu i pratio njihov rad.

On za portal Free media objašnjava zašto je sa pozicije direktora uveo praksu odlaganja telefona.

“Mi nismo izmislili toplu vodu. Najprije smo imali za za cilj da smanjimo digitalno nasilje, koje obično prerasta i u fizičko nasilje. Odlaganje mobilnih telefona je veoma bitno za sve nas, kako za roditelje, tako i za učenike, jer oni doživljavaju razne traume gdje poslije duži niz godina, odnosno kroz cijelo školovanje imaju problem sa učenjem. Oni stavljaju akcenat na nešto drugo, učenje je za njih izgubilo svoju svrhu”, kaže Destović.

Dodaje da im je želja da škola bude mjesto gdje će učenici da uče, mjesto na kome će da budu bezbjedni.

“Škola mora biti bezbjedno okruženje, škola mora biti škola, profesorima se mora vratiti dostojanstvo. Kada govorimo o dostojanstvu, nisu samo učenici u problemu, već i profesori”, kaže on.

Podsjeća na primjere zlouporebe telefona na času i kompromitujuće snimke koje smo mogli vidjeti na internetu.

“Vidjeli smo šta se sve dešavalo na društvenim mrežama u prethodnom periodu, vidjeli smo izmicanje stolice koleginici, što je stvarno bio ogroman problem za prosvjetne radnike, a i za društvo u cjelini. Mi pokušavamo na neki način da učenicima damo do znanja da telefon može biti sredstvo koje se može kako upotrijebiti, tako i zloupotrijebiti. Telefon se, naravno, odlaže tokom nastave, ali ukoliko nastavnik procijeni da je telefon u nekom trenutku nastave potreban, kod takozvane hibridne nastave, kada se organizuje kviz ili slično, tada se korišćenje telefona dopušta ali ne uvijek, jer nije nužno“, kaže Destović.

Remzo Destović

Ističe da su u svim učionicama obezbijedili računare i projektore, odnosno modernu tehnologiju, koja je dovoljna da se koristi i da učenici nemaju potrebu da koriste mobilne telefone svakog časa.

Slično mišljenje ima i nastavnik enegleskog jezika Tehničko-poljoprivredne škole u Sjenici, Alen Tahirović.

On redovno koristi vještačku inteligenciju za pripreme nastavnih sadržaja, ali i savjetuje učenike da je redovno koriste, odnosno da koriste telefon na samom času.

“Uvođenje mobilnih telefona u škole nije samo pitanje modernog obrazovanja, to je i prilika da se iskoriste sve prednosti vještačke inteligencije koja je već dostupna. Kako tehnologija brzo napreduje i postaje sastavni dio naših života, vještačka inteligencija na mobilnim uređajima može značajno unaprijediti proces učenja. Učenici sada imaju alate koji im pomažu da dobiju odgovore iz svih predmeta, prošire svoja znanja i usavrše vještine rješavanja problema”, kaže Tahirović.

On smatra da se uvođenjem mobilnih telefona u obrazovni sistem, uz odgovarajuću edukaciju o njihovoj odgovornoj upotrebi, otvaraju vrata modernijem i efikasnijem načinu učenja prilagođenom današnjoj generaciji.

Alen Tahirović

“Mobilni telefoni sa vještačkom inteligencijom omogućavaju da svaki učenik uči svojim tempom. Tehnologije se mogu prilagoditi individualnim potrebama, pružajući dodatna objašnjenja ili vježbe kada je to potrebno. Ovo stvara mogućnost za interaktivno učenje, gdje učenici aktivno istražuju teme koje ih zanimaju. Vještačka inteligencija im pomaže da prevaziđu nedoumice ili složene koncepte. Naravno, uloga nastavnika ostaje ključna, uz podršku ovih tehnologija, nastavnici mogu usmjeravati učenike umijesto da samo predaju gradivo na tradicionalan način. Zajedno, tehnologija i ljudski faktor doprinose dinamičnom i efikasnom obrazovnom okruženju“, kaže Tahirović.

Za jednu vrstu nastavnika i pedagoga mobilni telefoni mogu biti korisni alati za nastavu, dok s druge strane, tu si oni prosvetari i roditelji koji konstantno ukazuju na zloupotrebe i takvih je većina.

Oni naglašavaju da pametni telefoni mogu imati nepredvidive posljedice na koncentraciju učenika, na ugled nastavnika, disciplinu i kvalitet nastave.

Brojnim školskim pravilnicima predviđeno je da mobilni telefoni moraju biti na neki način nedostupni u učionici, ali je situacija na “terenu”, odnosno učionicama, sasvim drugačija.

U mnogim školama ne samo da imaju telefone na časovima, nego ih često koriste za snimanje profesora i drugara iz razreda. Jedan od čuvenih primjera je čuveni slučaj izmicanja stolice nastavnici, a ta predstava je osmišljena da bude snimljena telefonom.

Školski psiholog u novopazarskoj Ekonomsko-trgovinskoj školi Dženana Đulović smatra da je potreban izbalansiran pristup u svemu pa i u ovome.

“Mnogi telefone koriste i kao alat u nastavi i to kako učenici, tako i nastavnici i tada to nije zloupotreba. Potrebna je dalja edukacija o koristima savremene tehnologije, a ne samo zabraniti im da je koriste. U savremenom svijetu je tehnologija u takvom rasponu i razvoju da mi moramo da pratimo sve to“, kaže Đulovićeva.

Ona kaže da nastava mora da prati zahtjeve savremnog društva, s tim što imamo već pokazatelje koliko ta primjena ometa pažnju učenika, kako gube dodir sa stvarnošću, bez empatiju za druge, jer su konstantno na telefonima.

Dodaje da je obaveza škole da nauči djecu pravilnoj upotrebi telefona.

“Nisam za zabranu upotrebe telefona, već za podučavanje kako telefone pravilno i balansirano koristiti. Za vrijeme časa bih zabranila upotrebu telefona kada je potreban razgovor, kada je potrebna interakcija, diskusija. Kada neki zadatak zahtijeva upotrebu telefona kao sredstvo, alat dolaženja do traženih podataka na efikasan i brz način, onda bih dozvolila upotrebu telefona. Moramo naći način kako ispravno koristiti telefon, a ne samo da se bavimo tumačenjem zloupotreba, jer imamo samo reakcije na zloupotrebu telefona, a nemamo adekvatne edukacije za upotrebu telefona“, kaže ona.

Priča nam da sve češće viđamo krajnosti kod učenika koji nemaju pažnju, gde je potreban detoks, odvajanje od telefona i pristup nečemu što je problem, a ne odluka tog djeteta, jer ono više ne može samo da prestane sa tim, potrebna mu je pomoć.

Ona vjeruje da jednostrane zabrane ne mogu biti rješenje.

Dženana Đulović

“Neophodno je to poštovati i u školi, a i kod kuće, za vrijeme nekog zajedničkog ručka, razgovora i slično, gdje konverzacija mora da bude primarna. Nažalost, ni odrasli nemaju obroke bez telefona, ne piju kafu sa prijateljima bez telefona“, kaže ova psihologica.

Prevelika izloženost telefonu ima za posljedicu manjak kritičkog mišljenja kod djece, upozorava Đulovićeva.

“Već pri upisu djece vidimo da ima dosta stečenih stanja, poput stečenog autizma, stečenog poremećaja pažnje, stečenog hiperaktivizma kod djece. Sve je više nemogućnosti usvajanja novog gradiva, prihvatanja novih informacija, sva koncentracija i sav izvor informacija polazi od telefona i uskog izvora informacija, jer koliku god širinu pružao telefon, nekako je djecu usmerio na jedinstven prijem znanja i jedinstven način pokazivanja znanja, ne daje širinu u razmišljanju, a kritičko mišljenje se dosta izgubilo kod djece “kaže ona.

Objašnjava nam da je veliki dio problema u školi zapravo posledica ekranizma u kućnim uslovima.

“Djeca su previše izložena ekranu, bez obzira na to što Svjetska zdravstvena organizacija, ljekari i psiholozi ukazuju na to da prije druge godine djeca uopšte ne trebaju biti izložena ekranu, eventualno oko 20 minuta gledanju crtanih filmova ili drugih animiranih sadržaja edukativnog tipa”, zaključila je Đulovićeva.  

A. Šaljić

Projekat “Roditeljstvo u digitalnom dobu“ realizuje Udruženje građana Free media, uz sufinansiranje iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva informisanja i telekomunikacija.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on email

Najnovije vesti