Nakon nedavne polemike i nezadovoljstva novopazarske javnosti o idejnom rješenju rekonstrukcije kule Džephane u Gradskom parku mnogi preispituju izglede i ostalih spomenika kulture u ovom gradu, koji su rekonstruisani u prethodnom periodu.
Tim povodom novinari portala Free media potražili su odgovore na brojne nejasnoće koje se odnose na restauraciju autentičnog objekata hamama, koja je rađena 2016. godine uz saglasnost Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Kompletan prostor na kojem se nalazi ovaj objekat je u vlasništvu Islamske zajednice (IZ) u Srbiji.
Direktor Vakufske direkcije Abdurahman Kujević kaže za naš portal da je ovo vakuf, koji im je vraćen nakon dugogodišnje borbe, te da je od prije nekoliko mjeseci uknjižen. Tvrdi da je sporni drveni objekat tu samo privremeno.
“Radi se o montažnom objektu koji je podignut privremeno i koji će biti uklonjen čim se bude ukazala potreba da u pravom smislu zablista objekat same banje”, kaže on.
Na naše pitanje kada će se to desiti, Kujević nije imao precizan odgovor, ali je istakao da “niko ne treba da bude zabrinut“.
“IZ je ovu banju sačuvala i vratila joj nekadašnji izgled. To je jedina institucija koja je brinula o očuvanju vakufa, a svi su ga otimali, tako da se od nje vakufi i spomenici ne trebaju braniti”, kaže Kujević.
Zakupac Stare banje, koji je izdaje gostima i kupačima, Enis Marovac rekao je za naš portal da je pomoćni drveni objekat trenutno neophodan.
“Da bi sam hamam mogao nesmetano da funkcioniše i adekvatno da se koristi potreban je ovaj objekat napred. Ovaj montažni objekat, ali i sve ostalo što vidite urađeno je uz saglasnosti, odobrenja i projekte IZ, koja je vlasnik objekta i zemljišta Stare banje“, pojasnio je on.
Potvrdio nam je informaciju da je finansirao kompletnu obnovu ovog važnog spomenika materijalne kulture u Novom Pazaru, ali nije želio da kaže i koliko je novca uložio.
Sa druge strane, arhitekta Tarik Brunčević smatra da drveni objekat uz hamam predstavlja pokušaj da se nadomjesti nedostatak prostora i da aktuelno rješenje nije zadovoljavajuće.
“Kroz historiju, hamam je doživljavao razne pokušaje interpolacije tj. spajanja novog i starog. Ranije se na tom mjestu nalazio objekat velikih dimenzija, koji je u potpunosti zaklanjao autentični dio, dok je sada tu postavljen montažni dio manjih dimenzija. Smatram da nijedan od ovih pristupa nije adekvatan, te da narušavaju izgled hamama”, kaže on za Free media.
Brunčević sugeriše da postoji potreba da se o ovoj, ali i sličnim restauracijama raspravlja i odlučuje na nivou šire stručne javnosti i relevantnih institucija.
“To je način da se postigne najbolje moguće rješenje. Organizacija okruglog stola na ovu temu, uključivanje stručnjaka iz regije i Turske, pa čak i raspisivanje međunarodnog konkursa, mogla bi biti rješenja za budući pristup izgradnji dodatnih objekata uz hamam”, kaže on.
Brunčević ističe da je ovaj hamam jedan od najvrijednijih kulturnih objekata, te da njegova zaštita i očuvanje moraju biti prioritet zajednice.
Akademski slikar Mehmed Slezović smatra da se u ovom slučaju poseglo za komercijalnim rješenjem.
“Minimalistički zamišljen, sa vertikalnim pravougaonicima, naglašava geometrijsku strukturu moderne arhitekture u duhu Bauhausa, što djeluje prilično neutralno. Međutim, naglašene, a ispunjene, horizontalne površine iznad staklenih dodaju dimenziju samostalnog objekta, koji ne pravi organski spoj sa objektom same banje i taj momenat stvara osjećaj prekinute organske veze sa njim što doprinosi osjećaju izvjesnog stranog tijela koji zaklanja objekat banje“, kaže on.
Slezović ističe da bi kompletan okolni prostor morao biti uređen i organizovan vrlo promišljeno, što sada nije slučaj.
“Tek u širem kontekstu ukupnog uređenja prostora dvorišta i okoliša i kritički odnos prema ovoj drvenoj priprati mogao bi biti adekvatan“, objašnjava on.
Smatra da se arhitektonska vrijednost ovog objekta nalazi primarno u unutrašnjoj organizaciji prostora.
“Dovoljno je pročitati natpis ‘Ova banja postade raj za zaljubljene’ – na ulazu u nju, pa razumjeti koliko to ostaje imperativ. Naravno, moguća su i rješenja koja potpuno otkrivaju ulaz u banju, ali to bi se sve moralo sagledavati u odnosu na ukupnost prostornih odnosa objekta i uređenja njegovog eksterijernog izgleda, koji bi se trebao poimati u duhu cjeline sa izuzetnim enterijernim rješenjima“, dodaje Slezović.
O ljekovitim svojstvima Stare banje u Novom Pazaru postoje brojna svjedočanstva, a ljekovitu vodu na tom prostoru koristili su još Rimljani.
Prema dostupnim dokumentima Turci su u 17. vijeku sagradili na ostacima rimskog kupatila dva kupatila, a nešto dalje karavan-saraj za smještaj posjetilaca.
Putopisac Evlija Čelebija napisao je o ovoj banji: ”Pola sata daleko od šehera, nalazi se jedna topla mineralna banja. Podigao ju je Hafiz Ahmed-paša.“
A. Šaljić
