Hor je formiran 2012. godine, u okviru mektepske nastave džemata „Stambol“ džamije. Brojao je oko 20 članica, od kojih je najstarija imala 13. godina.
„Bez nekog iskustva, bez posebnih planova i programa, počeli smo da nastupamo u džamiji povodom obilježavanja vjerskih praznika, poput ramazanskih večeri, Bajrama, Nove hidžretske godine, mevluda. Svima se to dopadalo, a pohvale koje su upućivane djevojkama od strane običnih građana njih su još više motivirale da rade, češće održavaju probe i tako napreduju. Meni je predstavljalo zadovoljstvo da radim sa njima, jer ljubav prema ilahijama i kasidama nikada ne prestaje, te se vremenom stvorila ambicija da izađemo na gradsku scenu. To se ubrzo i desilo, opet istim povodom, uoči vjerskih praznika, samo što to više nije bilo u džamiji, nego u Koncertnoj dvorani Kulturnog centra ili na Trgu“, priča za portal Free media vođa hora Dževad Zejnelović.
Repertoar hora bio je raznovrstan, izvođene su ilahije i kaside na arapskom, engleskom, turskom, albanskom i bosanskom jeziku. Ubrzo je dobio ponudu za nastupe i izvan zemlje, pa su uslijedile mnogobrojne turneje.
„Pored gostovanja u sandžakim gradovima, prvo inostrano gostovanje desilo se 2015. godine u turskim gradovima: Izmitu, Serdivanu, Balikesiru, Izmiru i opštini Bajrampaša u Isanbulu, za vrijeme Ramazana, to isto smo ponovili i 2016. godine. Značajno iskustvo je naš odlazak u Jordan 2017. godine, kada smo bili gosti tamošnjeg kralja Abdulaha. Za mene je to bilo fascinantno iskustvo, možete zamisliti šta je to značilo tim mladim bićima“, objašnjava nam Zejnelović put hora od džematskog djelovanja do gostovanja u velikim svjetskim gradovima.
Hor je imao nastupe i u Austriji, Švicarskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori, te nekoliko nastupa na muzičkim festivalima u gradovima Srbije, kao što su Beograd, Novi Sad, Kikinda, Kraljevo i Ušće.
U međuvremenu snimili su i nekoliko autorskih kompozicija, a sva iskustva kroz koja su zajedno prošli putujući i neumorno radeći, od njih, sadašnjih i bivših članova, stvorila su jednu veliku porodicu.
„Pored toga što smo mi rasli, bogatili smo i naša iskustva i naučili smo da posmatramo svijet oko nas. Vidimo, čujemo, nerijetko osjetimo patnju ljudi u svijetu. Patnju djece, majki, starih i onih koji moraju napustiti svoj dom ili ga uopšte nemaju. Naše pjevanje je ljubav, naša želja je da sva djeca imaju sretno djetinjstvo, a da nijedna majka ne zaplače. Naša poruka ljudima je da budu ljudi i da jedni druge prihvataju onakvima kakvi jesu – bez predrasuda“, priča nam jedna članica ovog hora.
Najvišu pomoć i podršku, kako kažu, ovaj hor ima od strane roditelja njegovih članica, od strane humanih ljudi, ali i kulturnih institucija kada su u pitanju javni nastupi, te od Grada Novog Pazara kroz projektno finansiranje.
Ono što im najviše nedostaje jeste prostor za vježbanje, pa su do daljnjeg prinuđeni da se snalaze.
Na koncertu u Novom Pazaru, 6. novembra, kojim je hor „Stambol“ krunisao 10 godina postojanja, pred mnogobrojnim ljubiteljima ovog muzičkog žanra, učestvovali su još i KUD „Šarski Behar“ iz Prizrena, KUD Mladih iz Novag Pazara, kao i hfz. Egzon Ibrahimi.
H. Ziljkić
Tekst je nastao u okviru projekta „Slobodni mediji za slobodne građane“, koji sprovodi Free media. Projekat se realizuje u okviru Programa malih medijskih grantova koji finansira Ambasada SAD a administrira Media i Reform Centar Niš. Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove MRCN i Ambasade SAD već isključivo autora.
